Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Enes-ef. Ljevaković danas je u Ahmićima poručio da ćemo sve dok budemo njegovali sjećanje na šehide i njihov amanet, i mi biti živi, budni i sposobni braniti domovinu i njene građane.

U Ahmićima kod Viteza danas se obilježava 31. godišnjica ratnog zločina nad bošnjačkim civilima u tom selu, u kojem su jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća odbrane Džokeri i Maturice ubile 116 osoba, a najmlađa žrtva u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, bila je tromjesečna beba.

U džamiji u Ahmićima u okviru programa obratio se zamjenik reisul-uleme, kazavši da „smo se okupili ovdje da iznova oživimo tužno sjećanje na nevino pobijene civile – muškarce, žene i djecu u jednom od najstravičnijih zločina u zadnjoj agresiji na našu zemlju i naš narod i da se prisjetimo njihovog stradanja“.

„Ovakve uspomene ne oživljavamo da bismo poticali na mržnju ili pozivali na osvetu prema bilo kome, već da bi one bile brana zaboravu; i kako ne bi bile ponovljene, ni nama ni bilo kome drugom, upravo onako kako je svrha obilježavanja godišnjice ovog zločina naznačena u Protokolu obilježavanja 31. godišnjice: ‘Da se ne zaboravi i ne ponovi’ i ‘Tragamo za istinom i gradimo suživot’. U ove dvije rečenice/proklamacije sumirana je i sublimirana suština našeg odnosa, pamćenja i sjećanja ne samo na ovaj zločin i obilježavanje njegove godišnjice, već i našeg pamćenja i podsjećanja na agresiju na našu domovinu i narod općenito, na posljedice svih počinjenih zločina, uključujući i zločin genocida u Srebrenici, ali i nada da će istina i pravda nadvladati negatore i poricatelje očiglednih, presuđenih zločina, te da će se na tim temeljima graditi i jačati ideja suživota, dijaloga, saradnje i međuljudske solidarnosti“, naglasio je zamjenik reisul-uleme.

Izgrađivanje povjerenja među ljudima i narodima i dobri međuetnički i međuvjerski odnosi jesu cilj kojemu trebamo svi težiti, ali ne nauštrb istine i pravde, naglasio je on.

„Istine o zločinima koji su se desili i pravde koja znači kažnjavanje počinilaca zločina. Pravda ima za cilj ne samo da zločinci dobiju zasluženu kaznu, već i da se obeshrabre oni koji pomišljaju da bi zločinima mogli ostvariti neke svoje neostvarene ciljeve u prošlosti i da ih odvrati od takvih nakana“, izjavio je Ljevaković.

Kako je dodao, umjesto suočavanja s dokumentiranim i sudski utvrđenim činjenicama o zločinima, odgovornosti ratnih zločinaca, te moralnoj odgovornosti članova društva koji su ignorisali ili podržavali zločine, oni se u nekim političkim, akademskim i medijskim krugovima i dalje nastoje prikrivati, minimizirati pa i osporavati.

„Sam čin negiranja počinjenih zločina, posebno zločina genocida, nije samo odbijanje priznavanja prošlosti, već dio šire strategije preoblikovanja i modeliranja budućnosti ovih prostora, kako to naglašavaju pojedini analitičari“, upozorio je Ljevaković.

Naglasio je da je današnje okupljanje izraz dubokog poštovanja prema nevinim žrtvama – šehidima ubijenim u pokolju u Ahmićima 1993. godine, ali i prema svim drugim šehidima.

„Šehidi su nam ostavili u amanet brigu o domovini, narodu, vjeri, našem zajedništvu i vrijednostima za koje su se zalagali i radi kojih su izgubili svoje živote. Njihova žrtva ne može biti uzaludna, jer im je Svevišnji obećao visoke stepene u društvu odabranika, ali naš trud može biti beskoristan ukoliko iznevjerimo njihov amanet. Sve dok budemo njegovali pamćenje i sjećanje na šehide i njihov amanet, sve dok to sjećanje bude živo u našoj pojedinačnoj i kolektivnoj memoriji i mi ćemo biti živi, budni i sposobni braniti svoju domovinu i njene građane“, akcentirao je zamjenik reisul-uleme.

Istaknuo je da „unatoč svim izazovima, problemima i teškoćama kroz koje smo prolazili proteklih nekoliko decenija u našoj domovini, očekujemo i nadamo se da će kod svih ili makar kod većine ljudi koji ovdje žive, bez obzira na njihovu vjersku i etničku pripadnost, sve više jačati svijest o nužnosti međusobnog uvažavanja, dijaloga i saradnje u dobru“.

„Vjerujemo da ćemo u dogledno vrijeme svjedočiti zajedničkoj osudi zločina kao zločina, i osudi zločinaca – ma ko oni bili. To će u naše međusobne odnose, i naše doživljaje jedni drugih, unijeti pozitivne emocije i relaksirati komunikaciju. Veličati zločince, pak, znači veličati i njihove zločine; i znači vrijeđati žrtve. To nije primjereno nijednoj vjerskoj i kulturnoj tradiciji, te se nadamo da će takva praksa prestati i nestati“, naglasio je on.

„Svima su nam srca danas ispunjena tugom, a naročito srca onih koji među ovim šehidima imaju svoje rođake, komšije i prijatelje“, kazao je na kraju Ljevaković.

„Molim Allaha da nevino ubijene nagradi svojom nagradom, a živima da podari strpljenja, da nekim svojim neprimjerenim gestom, ili neprikladnom riječju ne naruše svetost nevine žrtve. Izražavam svoje lično, duboko saosjećanje sa svima vama koji ovdje stojite u tuzi, sjećajući se svojih najmilijih. Najbolji način da ublažimo tu bol jest da za njih uputimo dovu, da se s pažnjom odnosimo prema njihovim bližnjim i da im budemo pri ruci. I da činimo ono za šta vjerujemo da je njima drago, i čemu se raduju“, poručio je zamjenik reisul-uleme dr. Enes-ef. Ljevaković.