Dan vakifa, kojim se želi podsjetiti na sve vakife u Bosni i Hercegovini, obilježava se sutra, 17. februara.
Prema Takvimu Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini ovaj dan se obilježava od 1935. godine, a povod za uspostavljanje ovog datuma proizašao je iz obilježavanja 400. godišnjice postojanja i djelovanja Gazi Husrev-begovog vakufa.
„Dan vakifa je dan u kome se sjećamo vakifa i njihovih velikih zasluga za Islamsku zajednicu“, kazao je za Agenciju MINA direktor Vakufske direkcije hafiz dr. Senaid Zajimović.
U dugoj povijesti obilježavnja ovog dana, svjedočilo se velikim društvenim, političkim i socijalnim promjenama na ovim prostorima.
„Agrarna reforma Kraljevine Jugoslavije izbrisala je iz vakufske evidencije velike zemljišne i šumske posjede širom Bosne i Hercegovine. Iako nepovoljno, ovo vrijeme je zabilježilo velike građevinske poduhvate koje je novi vakat nosio sa sobom i neumoljivo nametao. Mnogi vakufski objekti širom Bosne i Hercegovine nose pečat ovog vremena“, naveo je direktor Zajimović.
Podsjetio je da je „naročito destruktivan i nepovoljan period došao s Drugim svjetskim ratom u kome je od strane različitih vojnih formacija uništavana vakufska imovina“.
„Ali najveći i ekonomski najsveobuhvatniji udar Islamska zajednica kao titular vakufskom imovinom doživjela je neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Vodeći se ideološkim antagonizmom vlasti su nastojale da se Islamska zajednica ekonomski oslabi te se kao takva uruši i izgubi uticaj među svojim članovima. Nizom normativno-pravnih akata sistematski je oduzimana vakufska imovina. U to vrijeme malo je ko mogao pomisliti da će spomen na vakufe i vakufsku imovinu preživjeti i dočekati sljedeću generaciju“, objasnio je Zajimović.
Naglasio je da vakifi, vođeni plemenitom idejom i uzvišenim ciljem, ni u teškim vremenima nisu prestajali brinuti o svojoj Zajednici.
„Čuvali su je kao žeravicu svojim golim rukama, svjesni da luča vjere neće moći planuti i obasjati lica njihovih potomaka svojim blagodarnim svjetlom ako je izgube. I uprkos strahu da će sistem potrati njihovo dobro, nisu prestajali davati. Tako, novim Ustavom Islamske zajednice iz 1969. godine u definiranju pojma imovine Islamske zajednice ponovo se uvodi pojam vakuf kao njena imovina. Ovo je vrlo značajno jer govori da se u međuvremenu za deset godina desio novi broj uvakufljenja, pa je bilo neophodno vakufe spomenuti u Ustavu Islamske zajednice“, kazao je on.
Istaknuo je da „nas je, bez obzira na sve nedaće i poteškoće Dan vakifa vraćao našim korijenima“.
„I sa svakim zaostalim korakom dolazilo ih je barem još pet žustrih, čilih i spremnih da ubrzaju naš civilizacijski hod. Svaki oduzeti kvadrat našao je svoga vakifa s hiljadu novih kvadrata. Svaka oduzeta zgrada rađala je novu. Samo duboko zapreteno sjeme dobra posijano djelima znanih i neznanih vakifa cvalo je novim i jarkim cvjetovima. Vakuf tako pulsira, teče, kako to voli spomenuti prof. dr. Zehra Alispahić. Razlijeva se u mnogobrojne rukavce ljudskog dobročinstva zarad ljubavi prema Gospodaru. Dan vakifa tako ostaje, dosljedno povodu svoga nastanka, spomenica ljudskoj čovječnosti, dobroti i altruizmu. On je iskaz iskonske ljudske potrebe dorečene i dosegnute u smiraju ljudskog srca“, poručio je direktor Zajimović.
