Ured za odnose sa javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini objavio je saopćenje za javnost kojeg Agencija MINA prenosi u cijelosti:
„Saff je juče, 21. juna 2022., u svom digitalnom izdanju objavio informaciju o izjavi poslanice Naše stranke Milomirke Mile Melank o ezanu. Na upit politički.ba – kako se navodi u informaciji – Melank je potvrdila da to jest njen mail, no da izneseni stav nije njen, već stav nekih njenih ispitanika.
Naime, kazala je da ona jest zastupnica Naše stranke u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ali i da je umjetnica. Za sporni pasus o ezanu rekla je da „nema veze s mojim političkim angažmanom, nego s umjetničkim“, te naglasila da „pomenuti stav nije moj“.
Dalje kaže: „To je jedan od brojnih stavova koje sam prikupila u cilju istraživanja o doživljaju religije u javnom prostoru u cijeloj BiH. Dakle, o svom doživljaju govorili su i vjernici svih konfesija i ateisti. Istraživanje sam radila pod garancijom anonimnosti njihovim autorima, ne samo u smislu navođenja njihovih imena, već i navođenja njihovih stavova u integralnom obliku. Stavovi su trebali biti korišteni u cilju kreacije jednog performansa.“
Saff pojašnjava da u njenom mailu, upućenom na adresu Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH koji je naslovljen sa „ezan“ stoji:
“Zašto moramo slušati poziv na molitvu mi nevjernici? I to 1.825 puta godišnje, svaki dan, 365 dana, 5 puta dnevno? Kakvo je to uporno i bezobrazno ispiranje mozga? Kako bi bilo vama muslimanima kada biste slušali Zdravomariju 5 puta dnevno, čak i da se ne emitira sa tornja crkve, nego npr. na TV? Ništa u prirodi nije tako perzistentno zvučno agresivno. To jeste agresivno uplitanje u život drugih. Opomena da oni imaju pravo nad zvučnim prostorom. I da o njima svako mora čuti. Permanentno ideološko-propagandni džingl. Allah je jedan. Allah je najveći. Nema drugog boga osim Allaha.“
Zanimljivo je da je Milomirka na ovakav način posegnula za ezanom, muslimanskim pozivom na molitvu, koji evo već 15. stoljeće odzvanja svim stranama zemaljske kugle, tamo gdje žive musllimani i gdje su slobodni ispovijedati svoju vjeru, a ovdje u Bosni odzvanja dulje od pola milenija, tako da su se na nj navikli i ljudi i životinje i biljke; i brda i doline; i voda i zrak.
Tom pozivu su se muslimani odazivali u većoj ili manjoj mjeri, dok su se drugi prema njemu odnosili s poštovanjem, prihvatajući ga kao neumitnost zajedničkog života ljudi.
Nije nam poznato da ga je iko – umjetnik, ili neumjetnik – predstavljao kao „uporno i bezobrazno ispiranje mozga“ (?), da je „tako perzistentno zvučno agresivan“, da predstavlja „agresivno uplitanje u život drugih“ i da je „permanentno ideološko-propagandni džingl“.
Niko, osim Milomirke Mile Melank.
Nećemo Milomirki govoriti o ezanu, ona ga očigledno ne čuje, pa i ne primjećuje da to ljudski glas poziva molitvi Bogu – skrušenosti i integriranju u svijet Prirode. Ona čuje samo buku i doživljava je kao atak na zvučni prostor koji, valjda pripada samo njoj. Nećemo joj govoriti ni o tome da muslimana, njenog susjeda ili komšiju, ezan prati i kada dolazi i kada odlazi s ovoga svijeta, te tokom cijelog njegovog života; da mu je ezan jedan od pokazatelja identiteta, duhovna orijentacija i da ga podsjeća na njegovu duhovnu bit, na osnovni razlog njegova stvaranja, ali hoćemo se zapitati: Kakav bi svijet izgledao kad bi životna pravila donosili ljudi poput nje? I da li bi u tom svijetu uopće bilo mjesta za muslimane? I o kakvoj se, pobogu, umjetnici radi, kakvoj umjetnosti?!
Na koncu: koja to politička stranka želi u svojim redovima imati ljude takvih shvatanja?
Zar umjetnost nije težnja da se čovjek uzdigne na viši nivo, da se razvije ono dobro u njemu, da se dodatno oplemeni ambijent i prostor u kome se živi? Da se na vidjelo iznesu ljepota i uzvišena osjećanja?
Ezan ima tu svrhu. Milomirka ima mržnju. Istinska umjetnost s tim nema ništa. Politička, pak, stranka čija je Milomirka zastupnica trebala bi imati brigu“, kaže se u saopćenju Ureda za odnose sa javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
