U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture (BZK) „Preporod“, u petak, 1. februara 2019. godine, sa početkom u 18.30 sati, u Domu kulture u Donjem Vakufu bit će održana promocija knjige „Svjedoci zla“ Akifa Agića i Faruka Vele.

Nakon Mostara, Gornjeg Vakufa, Stoca, Jablanice, Kaknja i Sarajeva, večer u Donjem Vakufu predstavlja nastavak serijala promocija djela koje je pobudilo veliki interes bosanskohercegovačke javnosti.

Kako je najavljeno, pored autora, o knjizi će govoriti ugledni promotori, među kojima i bugojanski ratni komandant Faruk Aganović Jupi. 

I ova, kao i prethodne promocije, posvećena je prvoj godišnjici presude u slučaju „Prlić i ostali“, a govoriti o ovoj knjizi danas čini se posebno važnim zbog sve očitije reafirmacije istih onih politika koje su prije četvrt stoljeća imale za cilj razbijanje Bosne i Hercegovine.

Promocija u Donjem Vakufu je posebno značajna zbog velikog doprinosa kojeg su borci Armije RBiH iz tog gradića pružili HVO-a i regularnim snagama HV-a iz Republike Hrvatske na širim prostorima Gornjeg Vakufa.

„Svjedoci zla“, hronološkim slijedom, od nalogodavaca do izvršilaca, prate otvorenu agresiju vojske Republike Hrvatske i zločine Hrvatskog vijeća odbrane počinjene tokom rata na prostoru takozvane Republike Herceg-Bosne, što je konačno rezultiralo drugostepenom presudom na Međunarodnom sudu pravde u Hagu u slučaju „Prlić i ostali“.

Agić i Vele izvještajima „sa lica mjesta“ tretiraju najznačajnije, može se reći, ključne događaje, iz tog perioda bilo da je riječ o događajima sa prvih linija odbrane ili da je riječ o razgovorima sa svjedocima neposredno nakon davanja iskaza pred nadležnim sudskim instancama. 

Sadržaj knjige tretira teme od početka rata u BiH do ove godine.  U knjizi na vrlo vješt način se referiraju na krucijalna priznanja o agresiji i zločinima tadašnjih vlasti u Zagrebu kao i na niz dokumenata samoproglašene Herceg-Bosne. Na koncu, po prvi put u nekom djelu, publikovana je i pravosnažna presuda u slučaju „Prlić i ostali“.

Tekstovi koji u pravilu obiluju nepobitnim činjenicama pisani su u kraćoj izvještajnoj formi. U njima je primjetan obzir prema čitateljima koji i sami imaju iskustva iz perioda rata, i stoga su se suzdržavali od dužih i ličnih komentara na same činjenice.

Najduža poglavlja posvećena su ispovijestima vojnika koji su na tlo Bosne i Hercegovine poslani iz Republike Hrvatske i slučaj svirepe likvidacije oficira i vojnika IV korpusa iz zgrade „Vranica“ u Mostaru, koji još uvijek čeka svoj konačan epilog.

„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Penzionisani mostarski muefija Seid ef. Smajkić napisao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o „zloćudnoj agresiji prema Republici BiH utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.

Također, u knjizi su po prvi put objavljeni spiskovi logoraša koji su prošli konclogore tzv. Herceg-Bosne, a koje su sačinjavali pripadnici HVO-a, odnosno SIS-a.

Uz ratni intervju sa legendarnim komandantom, rahmetli Arifom Pašalićem, te podsjećanje na ranije razgovore sa pokojnim fra Lukom Markešićem i dr. Ivom Bancem, u knjizi govore bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, advokat Ante Nobilo, glavni haški tužilac Serge Brammertz, fra Ivo Marković, historičar Tvrtko Jakovina, komunikolog i autor knjige „HVO u Sarajevu“ dr. Marijo Pejić, ugledni hrvatski novinar Boris Pavelić, Ivica Jeger, vojnik HV-a koji je ratovao u Gornjem Vakufu…