Mevlud, dan rođenja posljednjeg poslanika Muhammeda, a. s., obilježava se danas 27. septembra, odnosno 12. rebi’ul-evvela po hidžretskom kalendaru.

Od postanka svijeta pa sve do poslanika Muhammeda, a. s., Stvoritelj je ljudskom rodu slao vjerovjesnike i poslanike s uputom, koji su kazivali Istinu Božiju.

„Veliki broj poslanika kroz povijest najbolji je dokaz ograničenosti i nemoći ljudskog razuma da shvati ili bar sačuva vječnu mudrost, a kamoli da je po sebi otkrije. Onaj koji traga za istinskim znanjem samo na osnovu logičkog mišljenja liči onome ko puše u praznu peć, a onaj koji traži Boga samo očevidnim dokazima liči na onoga koji sunce traži svijećom“, izjavio je za Agenciju MINA Meho Šljivo, voditelj Odjela za hatabet i vaz u Upravi za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

U razgovoru povodom Mevluda, efendija Šljivo je podsjetio da je početna tačka vjerovjesništva na Zemlji bio Adem, a. s., te da je po nekim predajama na Zemlju poslano oko 124.000 vjerovjesnika.

„Kur’an navodi da je svakom narodu slat poslanik (resūl). Među njima je šest posebno odabranih poslanika (ulul-azm). Poslanik Muhammed, a. s., jednom prilikom, poslanstvo je uporedio sa zidom sazidanim od cigli. U tom zidu prije njegovog poslanstva nalazila se jedna praznina koju je trebalo ispuniti. Poslanstvom Muhammeda, a. s., građevina poslanstva je završena. S Muhammedom, a. s., Milostivi je okončao i krunisao ciklus slanja svih Božijih vjerovjesnika i objava ljudima. Blagodat njegovog poslanstva i baklja tevhida koju je visoko podigao, svojim punim sjajem posebno zablista u mjesecu rebi’ul-evvelu“, naglasio je Šljivo.

Također, on je istakao da postoje tri ključne dimenzije Poslanikovog, a. s., vjerovjesništva.

„Njegovo poslanstvo je planetarno. To znači da je neprecizno reći da je Muhammed, a. s., poslan samo ljudskom rodu. On je poslan svim svjetovima, a ne jednom narodu, državi i naciji. Istovremeno, njegovo poslanstvo je svevremensko. Učenje Muhammeda, a. s., koje on ljudima dostavlja na temeljima objave, moralne vrijednosti koje je prenio imaju neiscrpno i svevremensko značenje. To znanje nikada ne zastarijeva. I napokon, poslanstvo Muhammeda, a. s., je pečatno poslanstvo jer se njime zauvijek okončava poslanički ciklus“, akcentirao je Meho Šljivo.

Dodao je da su u slijeđenju Poslanikove, a. s., prakse, muslimani pozvani da pronađu pravu mjeru između krajnosti, poput relativiziranja nasljeđa Muhammeda, a. s., i očitog formalizma u prakticiranju sunneta.

„Osim formalnog oponašanja Poslanika, a. s., koji se ogleda u nekim vanjskim i vidljivim formama prakticiranja sunneta, postoji i ona zahtjevnija etička, unutarnja dimenzija sunneta. Sljedbenici Poslanika, a. s., obavezuju se da iz svoga srca odstrane mržnju, zavist, škrtost i oholost, da se okite čestitim ahlakom i edebom. Kada je riječ o moralnim principima Muhammed, a. s., na njih nije gledao kao na neke više apstraktne vrijednosti, već je te principe pretvarao u životne vrijednosti“, naveo je Šljivo.

On je nagalasio da se Muhammed, a. s., kako je isticao Husein-ef. Đozo, između ostalog odlikovao održavanjem ravnoteže između duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, vrline i nauke, dunjaluka i ahireta, pojedinca i društva, ličnog i općeg, riječi i djela.

„Bio je učitelj, glava porodice, trgovac, državnik, politički i društveni vođa, vojni zapovjednik. Na osobnoj razini iskusio je gubitak roditelja još u djetinjstvu, siromaštvo, progon, pokušaj ubistva, jednom riječju iskusio je sve vrste teških iskušenja koje jedna osoba u životu može da podnese. Budući da je Muhammed, a. s., rehmeten lil alemin – Milost svim svjetovima, muslimani koji istinski slijede njegov put trebali bi biti milostivi prema svemu stvorenom, uključujući tu i biljni i životinjski svijet“, istaknuo je on.
Naglasio je da Muhammed a.s., za razliku od drugih velikana ljudskog roda koji su pokušavali mijenjati svijet oko sebe povlačenjem iz tog svijeta, svijet oko sebe preobrazio aktivnim sudjelovanjem u njemu.

„Kao i svi drugi Božiji poslanici, blagoslovljeni Poslanik Muhammed, a. s., prvo je bio iskušavan i uznemiravan, pa tek onda pozvan i poslan da preobrazi i preuredi svijet. Poslanikov sunnet potvrđuje univerzalno načelo koje kaže: ‘Da bi se dobro i uspješno djelovalo – mora se biti pojedinačno dobar, da bi se savladao svijet – mora se ponajprije savladati samoga sebe.’ Kada god u ovim odabranim mevludskim danima donesemo salavat na Allahovog miljenika Muhammeda, a.s., prisjetimo se da je upravo taj salavat na našeg Poslanika jedan svekosmički blagoslov na Allahovog Miljenika u kojem vjernici sudjeluju s Uzvišenim Stvoriteljem i odabranim melekima: ‘Allah i meleki njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi, i šaljite mu selam’ (El-Ahzab, 56)“, zaključio je Meho Šljivo.