Ramazan je najrašireniji post u svijetu, a ipak su njegova učenja potcijenjena, zanemarena, pa čak i iznevjerena (kroz doslovnu i bukvalnu primjenu pravila, čime se previđa njihov krajnji cilj).

Zato nije čudo da se stalno moramo vraćati ovoj temi i, kako se mjesec posta vraća svake godine, i mi moramo ponavljati, uvježbavati i dalje produbljavati naše razumijevanje onoga čemu nas Ramazan uči i naše razumijevanje ove škole božanske blizine, ljudskosti i dostojanstva.

Post je traganje svakog pojedinca za božanskim – on traži od svakog od nas da pogledamo izvan, da pogledamo oko sebe. Ramazan je, u svojoj biti, mjesec humanističke duhovnosti.

Za vrijeme dana posta, uzdržavamo se od jela, pića i udovoljavanja našim nagonima, kako bismo se okrenuli unutra, prema našem srcu i smislu našeg života. Postiti znači biti iskren prema samom sebi, posmatrati svoje nedostatke i mane, protivrječnosti i slabosti – ne pokušavati ih više sakriti ili lagati se, i umjesto toga usmjeriti svoje napore u potragu za sobom i smislom i prioritetima naših života.

Neovisno od hrane, post zahtijeva od nas da se preispitamo, skrušeno prepoznamo i priznamo svoje granice i ambiciozno se reformišemo. To je mjesec obnove, kritičkog sumiranja naših života, naših potreba, naše zaboravnosti i naših nada. Moramo naći vremena za sebe, da se brinemo o sebi, da meditiramo, razmišljamo i posmatramo, da jednostavno duboko razmišljamo i volimo.

Posmatran u tom svjetlu, ramazan je najbolji mogući odraz antikonzumerizma: postojati, a ne imati, osloboditi sebe od ovisnosti koje naše potrošačko društvo ne samo da potiče, nego ih i uvećava.

Pozivajući nas da savladamo svoje nagone i instinkte i preuzmemo kontrolu nad njima, post dovodi u pitanje moderni pojam slobode. Šta to znači biti slobodan? Kako pronaći put do dublje slobode i prevazići ono za čim žudimo? Istinski, pravi post je u suprotnosti s pojavnim svijetom.

Kur’an kaže da je običaj posta propisan svim religijama prije islama. To je praksa koju dijelimo sa svim duhovnostim i religijama i kao takva nosi žig ljudske zajednice, ljudskog bratstva. Postiti znači učestvovati u historiji ovih religija, historiji s posebnim značenjem i posebnim zahtjevima, koju su oblikovale brojne sudbine i visoki ciljevi.

Islam mu daje značenje „tevhida“, prepoznavanja i priznavanja „Jednoće Stvoritelja“ koji otkriva nove poglede na ljudsku raznolikost na osnovu toga kako je doživljen i življen. Isto vrijedi i za muslimane. Vremenski okvir i ritam onih koji poste je sličan, običaji prekidanja posta, jela i noći su drugačiji.

Drugim riječima, postoji jedinstvo u značenju i smislu, a raznolikost u praksi. Mjesec Ramazan sa sobom nosi ovo fundamentalno učenje i podsjeća muslimane, bez obzira na to koju školu slijede, da dijele istu vjeru i da moraju naučiti upoznavati i poštovati jedni druge.

Nadolazeći mjesec je mjesec dostojanstva, „Objava“ nas podsjeća da je ljudsko biće stvorenje plemenitosti i dostojanstva: „Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali [cijelo čovječanstvo].“ Samo je njima propisan post, samo su oni pozvani da se uzdignu do njegovog uzvišenog cilja.

Ljudska bića trebaju postiti u duhu traženja blizine Jedinstvenog – u duhu jednakosti, ravnopravnosti i plemenitosti prema svojim bližnjim, podjednako i muškarci i žene, i u znaku solidarnosti s potlačenim. Suština života u smislu ponovnog otkrivanja je: vratiti se svojim srcima, reformirati se u svjetlu onog što je bitno i slaviti život u solidarnosti; svjesno, po vlastitoj želji iskusiti lišavanje i uskraćivanje; odbaciti siromaštvo kao nešto nametnuto i ponižavajuće.

Naš zadatak je samokontrola; moramo se podići, prekinuti ono što nas sputava i veže, postati slobodni i nezavisni, od površnih potreba i nagona, i pozabaviti se pravim, racionalnim potrebama siromašnih i onih u potrebi.

Dakle, mjesec Ramazan je mjesto egzila od iluzija, privida i mode i hodočašće duboko u samog sebe, u smisao, u druge. Biti slobodan od samog sebe, a u isto vrijeme služiti svim onim zatočenicima siromaštva, nepravde i neznanja.

Muslimani provedu trideset dana u društvu ovog mjeseca svjetlosti. Samo kad bi mogli još šire otvoriti svoje oči, svoje srce i biće kako bi primili svjetlo i ponudili ga u obliku najvećeg dara svoje duhovne tradicije svojim sestrama i braći.

Muslimani su u ovom mjesecu pozvani da vježbaju samokontrolu i da poklanjaju, da meditiraju i plaču, da se mole i vole. Istinski postiti znači moliti se, moliti se znači voljeti.