Današnju hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazivao je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

Nakon što je ukazao na značaj mubarek noći Lejletu-l-miradž, reisu-l-ulema je podsjetio i na vrijeme kada su građani Bosne i Hercegovine na referendumu izabrali slobodu i nezavisnost svoje države.

„Vjera je stvar srca, a domovina stvar duše. Samo oni koji su prokleti mogu iznevjeriti svoje srce i prodati svoju dušu! Oni koji to učine nikada neće imati mira. Zato, neka niko ne trguje s onim što mu nikada neće biti vraćeno bez krvi, niti će mu biti poklonjeno“, kazao je reisu-l-ulema Kavazović i poručio da nas sjećanje na miradž treba ohrabriti i učiniti jačim i odlučnijim u aktivnom odnosu prema slobodi i domovini.

Agencija MINA hutbu reisu-l-uleme prenosi u cijelosti:

„Neka je hvaljen Allah, Gospodar naš, Koji sve Svojom voljom održava; Koji poznaje tajne nebesa i Zemlje, Koji sve Svojim pogledom obuhvata, Koji zna dokle čiji pogled doseže i ono što prsa naša kriju. Njemu se naše dove uzdižu i On prima dobra djela.

On je Onaj Koji je poslao Svog Vjerovjesnika s Knjigom časnom, u koju nema nikakve sumnje, da bude uputa vjernima i opomena nemarnima. Neka je Njegov blagoslov na vjerovjesnika Muhammeda, a.s., donosioca radosne vijesti: Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili neće imati straha i ni za čim neće tugovati.

Allah je za života pozvao Muhammeda, a.s., na Mi’radž i s njim besjedio. Poslanik je ashabima prenio ono što je vidio i tako i svoju i našu vjeru učvrstio. Poslan je da obnovi zavjet: da Allahu budemo vjerni, da kao braća i sestre živimo, da istinu govorimo i pravedno postupamo, da se tuđeg prava čuvamo i da se prema ljudima lijepo ophodimo. Muhammed, a.s., naš je uzor u predanosti Allahu, istrajnosti u izvršavanju obaveza, držanju date riječi i čestitom postupanju prema ljudima. Svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.

Draga braćo i sestre.

Allahova moć je velika i sve se odvija po Njegovoj odredbi. Njegovo prijestolje je prostranije od nebesa i Zemlje. On daje da se svemir širi i da se nebeska tijela kreću po svojim utvrđenim putanjama, ne odstupajući od njih ni milimetra. Nakon hladnoće, On daje toplinu zraku, vodi i zemlji. On daje da džemreta provriju, a zemlja oživi. On na zemlju spušta kišu, daje da sjemenje raspukne, a iz zemlje ponikne raznovrsno bilje, kojim se hrane ljudi i životinje. On daje da plod oživi u maternici, nakon što je samo huda tekućina bio.

Pejgamberov put je sigurna životna staza. Svaki musliman će svoju ćud oplemeniti i svoje ponašanje uskladiti sa životnom stazom Muhammeda, a.s. On je svoj moral pokazao u ophođenju prema porodici, rodbini i prijateljima. Prenosi se od Enesa bin Malika, r.a., da mu je vjerovjesnik Muhammed, a.s., rekao: „O sinko moj! Potrudi se, ako uzmogneš, da osvaneš i omrkneš, a da u tvom srcu ne bude neiskrenosti ni prema kome. O sinko moj, to je moja praksa, a onaj koji oživi moju praksu kao da je oživio mene, a onaj koji mene oživi bit će sa mnom u Džennetu.“

Vjerovjesnikov život je bio vjera prošivena moralom, jer je vjera bez morala prazna ljuštura bez sadržaja. To je olupina koja daje zvuk, ovisno o tome kako se u nju duha ili udara. Zato nam je Vjerovjesnik, a.s., kazao: „Na sudnjem danu od vas će mi biti najdraži i najbliži onaj s najljepšom ćudi (moralom), a najmrži i najudaljeniji od mene će biti brbljivci, razmetljivci i oholi.“
Braćo i sestre.

U blagoslovljenom smo mjesecu redžepu. To je jedan od četiri mjeseca ešhurul-huruma. Gospodar svjetova mu je dao epitet mjeseca mira, u kojem je zabranjeno svako neprijateljstvo i nasilje među ljudima. U njemu je Sebi u goste pozvao Svog miljenika i vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji je išao iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju je okolinu blagoslovio. U časnom Kur’anu stoji:
سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى الَّذِي
بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا ۚ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِير
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili, kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali – On, uistinu, sve čuje i sve vidi (El-Isra, 1).

Bio je to poziv nakon dugih i teških godina tuge, patnje i svakojakih kušnji, na duhovnu okrepu i odmor i priprema za okončanje vjerovjesničke misije. Bila je to duhovna hidžra ka Arši Rahmanu, prije one fizičke, svojevrsni susret pokornika Allahovog, koji svim svojim bićem žudi za svojim Gospodarom. Sva veličina tog susreta sadržana je veličanstvenom pozdravu Allahu (tahijjetu) kojeg je izrekao Vjerovjesnik, a.s., i odgovoru Gospodara svjetova, riječima:
التحيات لله والصلوات والطيبات، السلام عليك أيها النبي ورحمة الله وبركاته، السلام علينا وعلى عباد الله الصالحين، أشهد أن لا إله إلا الله وأشهد أن محمدا عبده ورسوله
Najljepši pozdravi pripadaju Tebi, Bože moj, blagosiljanja i ljepote!

Mir neka je na tebe, o Vjerovjesniče, milost Božija i Njegov bereket!

Mir neka je na sve nas i na sva dobra Božija stvorenja! Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i poslanik.

Ovim miradžskim riječima vjernik pet puta dnevno pozdravlja svoga Gospodara. To je isti onaj pozdrav kojim Ga je oslovio Muhammed, a.s., kod Arš-i Rahmana. U namazu se krije tajna miradža, zjenica oka moga, kako ga je Vjerovjesnik nazvao. Neko je rekao: Namaz je miradž vjernika i to je najbolji njegov opis. Neka je svim muslimanima i muslimankama mubarek Vjerovjesnikov miradž, noć Poslanikova uzdignuća i Allahove blizine.

Braćo i sestre!
U hadiskim zbirkama je zabilježeno da se Muhammed, a.s., s Miradža vratio odlučniji da nastavi svoju misiju pozivanja u islam. S njegovom odlučnošću narasla je i odlučnost zajednice muslimana da podnesu svaki teret i tegobu, da savladaju svaki izazov i neizvjesnost, da prevladaju strah i nesigurnost, da zaštite zajednicu. Vjerovjesnik je postavio i izabrao cilj, koji je glasio: biti slobodan! Cijela tadašnja zajednica muslimana stremila je istom cilju.

Braćo i sestre, postoje trenuci u životu zajednica kada napetost naraste do te mjere da nema povratka na staro. To su oni trenuci kada se mora preuzeti rizik, da bi se postigao cilj. I danas je tako. Još uvijek se živo sjećamo referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine. Bili su to dani teških odluka. Pokazalo se da, kada god jedan narod ili zajednica budu dovedeni u priliku da biraju između ropstva i slobode, moraju izabrati borbu za slobodu da bi opstali. U historiji ne postoji narod niti zajednica kojoj je poklonjena sloboda. Njen izvor su kolektivna volja naroda i uloženi napor pojedinaca.

Nismo li i mi, tih teških dana kraja februara i početka marta prije tri decenije, iskazali svoju odlučnost i svoje stremljenje prema najsvetijem cilju koji se može postaviti na ovom svijetu: slobodi, slobodi i slobodi! Nije li ta naša odlučnost polučila veličanstvenu borbu i snagu koje nismo bili ni svjesni do tada!

Nije li i danas, u ovom našem vremenu, ta naša odlučnost i snaga podsticaj da i dalje ustrajavamo u stremljenjima da očuvamo našu slobodu, koju smo s mnogo žrtve i veličanstvene borbe ostvarili! I danas se moramo, svojim aktivnim odnosom prema slobodi i domovini, svojom ustrajnošću i privrženošću povjerenim nam zadacima i emanetima, svojim stalnim naporima da moral i zajednice i pojedinca podignemo na stepen naše najprepoznatljivije karakteristike i norme ponašanja boriti za našu najsvjetliju vrijednost. Neka nas sjećanje na miradž ohrabri i učini jačim i odlučnijim u tome.

Obraćajući se Vjerovjesniku i bodreći zajednicu, Milostivi kaže: I dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha… (Alu Imran, 159) Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, koji je taj koji vam osim Njega može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!

Braćo i sestre, vjera je stvar srca, a domovina stvar duše. Samo oni koji su prokleti mogu iznevjeriti svoje srce i prodati svoju dušu! Oni koji to učine nikada neće imati mira. Zato, neka niko ne trguje s onim što mu nikada neće biti vraćeno bez krvi, niti će mu biti poklonjeno.

Ne bojmo se žrtve, već ropstva. Ropstvo znači smrt, a žrtva život. Neka su nam uvijek na umu riječi Uzvišenog: Vaši zaštitnici su samo Allah i Vjerovjesnik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju (El-Maida, 55) Oni će se na Božjem putu boriti i neće se ni na čiji prijekor obazirati (El-Maida, 54).

Neka naša borba bude borba za dostojanstvo, jednakost i sreću naših ljudi, braće i sestara, svih svjetonazora i narodnosti. Neka to bude naš trajni zavjet, jer samo čovjek ima vrijednost po sebi, a sve ostalo ima vrijednost po njemu.

Gospodaru naš, podari nam iskrenu i čvrstu vjeru, da ne pokleknemo pred izazovima ovog svijeta. Ulij u naša srca ljubav prema Tebi i Tvojim stvorenjima da budemo zahvalni i blagi. Učini naša srca hrabrim pred onima koji čine nasilje nad ljudima. Molimo te da svojom milošću pogledaš narod Ukrajine koji strada od zuluma i nepravde. Oprosti nam i pobriši grijehe naše i pouči nas da praštamo braći i sestrama. Sva slava i zahvala pripada Tebi, neka je mir i Tvoj blagoslov na našeg vjerovjesnika Muhammeda, posljednjeg među vjerovjesnicima i poslanicima. Amin!“, kaže se u hutbi reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića.