ALBANCI UGROZAVAJU SVOJU REPUBLIKU; ABAZI LUKAVIJI I OD ALIJE; SRPSKI EKSPRTI I MOJA MALENKOST; No.987

POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU;

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH; 987

  1. septembar 2020.

SADRZAJ

  1. DOK SE PREDSTVLJAJU KAO PRIJATELJI ALBANACA, AMERIKANCI POMAZU SRBIJI
  2. I SAM ALIJA BI ZAVIDIO DRITANU KAKO SE VJEŠTO SLUŽI ALIJINIM INFANTILNIM PREVARAMA
  3. HAJKA SRPSKIH “EXPERATA” NA MOJU MALENKOST

===============================
Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 53,669 ispravnih adresa u svijetu i BiH.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with “UNSUBSCRIBE” in the subject line.

============================

  1. DOK SE PREDSTVLJAJU KAO PRIJATELJI ALBANACA, AMERIKANCI POMAZU SRBIJI

Citam sporazum izmedju Srbije i Kosova potpisan izmedju Vucica i Hotija i vidim kapitulaciju Kosova pred svim zahtjeviima Srbije.

Dok se Amerikanci naglaseno prikazuju kao prijatelji Kosova, oni u stvari kao i u Bosni, koriste povjerenje i ljubav Kosovara da bi pomogli Srbiji. Medjutim, Kosovo treba da bude svjesno da su Ameriikanci samo medijatori, tj. posrednici izmedju dvije strane, te da nemaju pravo da nemecu rjesenja. To je izmedju Srba i Albanaca da se sporazume ili da se razidju bez sporazuma.

Podjimo redom, od nedavne istorije koja je neraskidivo vezana sa ovim “sporazumom”.

Amerikanci su svojom kampanjom bombardovanja Srbije za vrijeme rata 1999, stekli neograniceno povjerenje i ljubav Kosovara. Medjutim, svi koji smo tada pratili razvoj vojnih operacija na Kosovu, i koji smo imali na umu iskustvo ratova u Sloveniji, Hrvatskoj, i Bosni, dobro znamo sta je konkretno postignuto tom kampanjom bombardovanja – postignuto je jedino to da je zaustavljen rat prije nego je Kosovo potpuno oslobodjeno. Zaustavljen je rat kada je Oslobodilacka Vojska Kosova (KLA) postajala sve jaca pobjednicka sila mladih ljudi odlucnih da oslobode domovinu i svoje domove od srpskih koljaca, dok su srpski zlocinci vec bili izmoreni porazima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Srpska vojska se sastojala od rezervista, trecepozivaca koji su jedva cekali da bace puske i idu svojim kucama, svojim zenama i djeci, oni nisu imali nikakve motivacije da ratuju i ginu na tudjoj zemlji, protiv naoruzanih mladih Albanaca koji brane svoju dmovinu i svoje porodice. Srbi su vec bjezali pred slovenackom Teritorijalnom odbranom, pred hrvatskom Olujom i pred bosanskim Petim korpusom, i bili su spremni da bjeze jos jednom pred motivisanim Albancima, kada su Amerikanci svojom kampanjom bombardovanja stekli povjerenje i ljubav Kosovara da bi to iskoristili da Albancima ukradu pobjedu i ostave nerjesiv problem, okupirano Sjeverno “srpsko” Kosovo.

Sto se tice priznanja Kosova to je bila gotova stvar. Kosovari nisu nikome duzni za to priznanje, jer Kosovo je priznato zato sto mu je to pripadalo po internacionalnim zakonima. Kosovo je prema posljednjem legalnom Ustavu SFRJ, prije nego ga je Milosevic na silu promjenio smjenjujuci jednog za drugim tadasnje legitimne predstavnike Kosova Fadila Hoxu, Bakalia, Nimanija, Katjusu Jasari, Azema Vlasija, itd. imalo sve institucije drzave, prakticno bilo drzava u Jugoslaviji. Srbija je cak i predala na sud slucaj nezavisnosti Kosova 2008 godine, i Internacionalni sud pravde (ICTY) je kazao da Kosovo ima pravo da proglasi nezaviisnt i da time ne ugrzva prava drugih. Zato su pravne drzave svijeta, tada mahom pocele priznavati Kosovo, dakle zbog internacionog prava, a ne zato sto vole Albance vise od Srba. Poslije toga, bilo je samo pitanje vremena kada ce to uciniti sve drzave, slicno kako se dogodilo sa Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom.

Taj proces priznavanja Kosova koji je tekao polako, a sigurno je prakticno zaustavio Hashim Thaci, pristajuci da pregovara sa Srbiijom o razmjeni teritorija. Tada je prvi put stvorena alternativa priznanju Kosova. Od tada sve drzave mogu odgadjati priznavanje Kosova dok traju pregovori. Tako je Thaci, da bi sebe spasio od internacionalnih sudova, od gotovine (kosovske drzavnosti) napravio veresiju o kojoj se sada pregovara.

VRATIMO SE SPORAZUMU OD 5. SEPTEMBRA 2020.

U sporazumu kojega su Amerikanci ponudili Vucicu i Hotiju, a koji se predstavlja kao sporazum o ekonomskoj normalizaciji, osjeca se da je taj sporazum samo priprema za finalizaciju sporazuma Vucica i Thacia, o razmjeni teritorija. Kljucna tacka jucerasnjeg sporazuma na Engleskom glasi:

“Both parties will agree to work with U. S. Department of energy, and other appropriate U. S. government agencies, on a feasibility study for the purpose of shearing Gazivode/Ujmani lake, as a reliable source of water and energy supply.”

U prevodu: “Obje strane ce se sloziti da rade sa Ministarstvom za energiju Sjeidnjenih Drzava na studiji kojom ce se provesti u praksu podjela jezera Gazivode/Ujmani kao pouzdanog izvora vode i energije.”

Upravo ova tacka toboze “ekonomskog” sporazuma nam govori da je na djelu stavljanje pred svrsen cilj Albanaca da prihvate i sporazum Vucica i Thacia o razmjeni teritorija. Naime, veliki problem u sporazumu o razmjeni teritorija za Albance je to sto time Srbija ostaje u kontroli voda i energije Ibra. Ovaj sporazum Vucica i Hotija je sarena laza kojom se zele prevariti Albanci da bi pristali na odricanje od teritorije sjevernog Kosova, za obecanje da ce dobiti pola vode i energije rijeke Ibra.

Medjutim, mi u Bosni znamo da jednom kada Srbi stave pod svoju kontrolu tu teritoriju, nema nista od obecanja. Tada obecanja data od Srba i Amerikanaca postaju mrtva slova na papiru, i potvrdjuju onu staru srpsku poslovicu: “Obecanje ludom radovanje.” Pogledajte npr. srpsko obecanje o povratku bosanskih izbjeglica, upakovano u Aneks 7 Daytonskog ugovora. Cim je Srbima priznata RS na pola BiH, odmah je ta RS pocela ometati povratak izbjeglica.

Kosovo nema poterbe da daje bilo koji dio svoje teritorije Srbiji niti da dijeli bilo koji dio svojih resursa. Srbi ne mogu odrzati taj sjeverni dio Kosova, jer je to nezakonita okupacija i kada tada ce morati dozvoliiti povratak protjeranim Albancima na zemlju u sjevernom Kosovu koju Albanci nikada nisu prodali. Albanci imaju pobjednicku strategiju, a to je da na internacionalnim sudovima insistiraju na povratku imovine u posjed vlasnika. Srbi to ne mogu vjecito onemogucavati u savremenom svijetu.

Katasrofalna za Kosovo je i slijedeca tacka sporazuma:

“Kosovo (Pristina) will agree to implement one year moratorium seeking new memberships into International organizations. Serbia (Belgrade) will agree to its one year moratorium to its de-recognition campaign …”

U prevodu: “Kosovo (Pristina) se slaze za jednogodisnji moratorijm u svjojim zahtjevima da bude prihvaceno kao drzava clanica u internacionalnim organizacijama, a Srbija se slaze za svoj jednogodisnji moratorijum da urgira protiv priznanja Kosova od drugih drzava….”

Ovako nesto sebi jedan suveren, dostojanstven narod ne smije dozvoliti. Sami odustati od trazenja clanstva u UN, gdje pripadaju sve drzave svijeta, je kao vlastito priznanje da Kosovo jos nije drzava, a tek za godinu dana ce to traziti. Postavice se prirodno pitanje: Sta se promjenilo za tu godinu, po cemu ste sada postali drzava? Jer, ili jesi ili nisi drzava. Ovakvim ponasanjem Kosovo i samo unosi sumnju u svoju drzavnost i strahovito rusi svoj suverenitet.

To sto Srbija odustaje od nagovaranja drugih da ne ukidaju priznanje, je potpuna besmislica. To niko ne moze kontrolisati sta ce Srbi pricati sa ostalim suverenim drzavama, dok se moze konrolisati da li ce Albanci predavati pismene zahtjeve za clanstvom u Internacionalnim organizacijama.

Ako Parlamet Kosova pihvati (ratifikuje) ovaj dokument, Kosovu predstoji dugotrajna nestabilnost.

Jedini izlazak iz ove situacije je da Kosovo energicno odbije ovaj document, da saceka Biden-ovu administraciju. Sada dok je Trump na celu Amerike, svijet se udaljio od internacionalnih zakona, ali stvari se mijenjaju i traba biti spreman na dugotrajnu polticku borbu, jer vrijeme radi za Kosovo. Srbi na sjeveru su sve malobrojniji, Albanci trebaju da insistiraju na povratku na svoja imanja, tu je rjesenje.


  1. I SAM ALIJA BI ZAVIDIO DRITANU KAKO SE VJEŠTO SLUŽI ALIJINIM INFANTILNIM PREVARAMA

Bili su izbori i sada sve zavisi od jednog covjeka, Dritana Abazovica. On je vec kazao da ce u koaliciju sa srpskim strankama, ali mnogi u Crnoj Gori, Bošnjaci, Albanci i Crnogorci se nadaju da bi on mogao promjeniti mišljenje, da je on zbog svog etnickog porijekla covjek koji prirodno ne pripada u tu litijašku bratiju. Na primjer, Azem Vlasi mu objašnjava da ce biti izdajnik svoga albanskog naroda, ako gradansku Crnu Goru izruci u ruke velikosrpskog projekta. Svi pokušavaju prodrijeti u Abazovicevu dušu, vidjeti ko je on zaista, šta je njegov istinski kredo.

Na žalost, tu nema nikakve dileme, Dritan Abazovic je u duši cvrsto stao na stranu Srba, bez obzira što potice iz Albanske muslimanske porodice. On je vec slavenizirao svoje albansko prezime, što se ne cini olako. Taj cin odražava njegovo duboko opredjeljenje. U tipicnom srpskom maniru krade tude povijesti i identiteta, Dritan Abazovic našao za potrebno i da obznani da su roditelji Skenderbega bili Slaveni, te je zakljucio da je Skenderbeg bio Srbin. (Zar Skadar nije bliži Crnoj Gori?!) U stvari, Dritan Abazovic je najnovije izdanje Sejde Bajramovica, Rahmana Morine, Alije Izetbegovica i slicnih koji su u kljucnom trenutku pokazali svoju istinsku prirodu i odradili stvar za srpstvo. Mi u Bosni imamo iskustvo sa takvima, upropastili su nam državu, pa smo se izvježbali da ih lako prepoznajemo.

Evo još nekih cinjenica iz Abazovicevog ponašanja koje ga odaju.

Dok su pobjednici slavili marširajuci sa srpskim zastavama i skandirajuci Srbiji, Abazovic smiruje crnogorsku javnost rijecima: “Crna Gora nece biti ni srpska Sparta, ni dio velike Albanije.”

On ovdje vještacki izjednacava ulogu Srbije i Albanije, mada Albanija ni na koji nacin ne pokazuje apetite prema Crnoj Gori. Albanske stranke su dobile samo 2.5% glasova, kakva je tu opasnost od Albanije?! Toliko o Abazovicevom albanstvu.

Na predizbornom mitingu, uoci samih izbora, Abazovic pocinje svoj govor uzvikujuci “Esselamu Aleikum”?! Zašto bi predsjednik jedne gradanske stranke, u gradanskoj Crnoj Gori, državi u kojoj su muslimani manjina, pocinjao svoj predizborni miting sa “Selam Alejkum”?! Koje glasove ce mu to donijeti?! Odmah sam se sjetio naših bosanskih udbaša i KOS-ovaca. Prepoznavali smo ih po tome što su se prenaglašeno predstavljali kao muslimani, što su npr. pretjerano upotrebljavali turcizme, trcali u “prvi saff” u džamiji, okruživali se hodžmama, dok su dokumente kojima se ukida Republika BiH rado potpisivali Srbima. To Selam Alejkum je i njima služilo za zadobijanje povjerenja bošnjackih glasaca, da bi onda osnovali Republiku Srpsku na tim glasovima. Ocigledno i Dritan Abazovic je racunao na glasove muslimana, da bi onda tamo gdje je bitno stao uz lidere Srba. Ocigledno, sa svojim “Selam Alejkum” na predizbornim skupovima Dritan se lažno predstavljao.

Ovih dana, poslije orgijanja “pobjednika” u Pljevljima, Abazovic šeta caršijom sa hodžom Kadribašicem, cime ponovo izvodi predstavu za Bošnjake, a pravda izgrednike rijecima:

“Mi se tek navikavamo na demokratiju. Vlast se ne mijenja uz ruže i aplauze.”

Kakva laž. U stvari demokratija traje vec preko 20 godina i nikada do sada nije bilo nereda u vezi sa izborima. Nisu ovi neredi zato što gubitnici nece demokratski da predaju vlast, da bi se moglo reci da još nismo spremni za demokratiju, ili da se tek navikavamo na demokratiju. Sadašnja vlast kako i dolikuje, demokratski bez problema predaje vlast pobjednicima. Ovo divljanje nema nikakve veze sa nedemokratskom promjenom vlasti, to je samo euforija mržnje ohrabrene pobjedom. Ta Abazoviceva izjava ima za cilj samo da opravda izgrednike, litijaše jer on je njihov advokat, on nema ni trunke objektivnosti kada su oni u pitanju.

Zatim, kada u intervjuu za Al Jazeeru govori o izgredima litijaša osokoljenih pobjedom, a koju im je upravo on donio, on ih opravdava rijecima: „Juce sam bio u Pljevljima, nemili dogadaji i sinoc su se ponovili, ali šta cete, mi nikada nismo ni izašli iz 90-ih.”

A odmah zatim, on kao motivaciju svoga opredjeljenja za srpske stranke, a protiv DPS-a kaže: „Ljudi koje smo pobijedili na izborima, a koje glorifikuje cijeli region su ljudi koji su ucestvovali u ratnim dešavanjima u BiH. Mi se protiv te politike borimo, protiv politike koja je ratovala, koja je proizvela sve ovo što do sada nismo uspjeli da prevazidemo.”

Dakle, za one koji nisu odustali od politike iz 90tih, on ima razumijevanja, ali tu bivšu politiku žestoko zamjeri onima koji jesu odustali od nje, i uz ogromne otpore litijaša, pokušavaju Crnu Goru odvojiti od te politike???

Odmah zatim, on ponovo govori o svojim politickim saveznicima, i ponovo se njegovo odnos prema devedesetim mijenja. Naime, na pitanje da li su se njegovi potencijalni koalicioni partneri distancirali od politike 90-ih kao što je to uradio Ðukanovic, Abazovic kaže:
„Ja ne znam da li su se distancirali, žao mi je ako nisu, a naša koalicija je postavila jednostavne i jasne uslove za formiranje vlasti.”
Dakle, on jasno kaže da ostaje uz srpske stranke ako i nisu odustale od cetništva. Nije ga ni malo stid zbog svoje neprincipijelnosti i dvostrukog aršina, jednog za Srbe, a drugog za Crnogorce.

Podsjecamo, upravo je Ðukanovic bio kljucni covjek u izvlacenju Crne Gore iz te politike??? Ðukanovic ne bi imao nikavih problema sa Srbijom da nije hrabro krenuo da izvuce Crnu Goru iz politike koju mu Abazovic i sada zamjeri, a koju paradoksalno Abazovic sada podržava?! Abazoviceve verbalne ograde od te poltike ništa ne vrijede, jer djela govore jace od rijeci.

Dakle, Abazovic nedvosmisleno pokazuje svoju pristrasnost za srpstvo i odlucnost da istraje na tome putu. Nije slucajno srpski akademik, Matija Beckovic uzviknuo: “Kada bi sad Dritan Abazovic, Albanac, došao u Beograd, srpska omladina bi ga nosila na rukama.“

Ovakvim ponašanjem je Abazovic sebe diskvalifikovao kao ozbiljnog politicara. I pored sadašnje euforije Srbi nikada nece glasati za njega, a poslije ove izdaje ni ostali. On misli da se svojom retorikom može izvuci iz svake situacije, ali ne može, jer ipak na kraju ljudi vrijednuju samo djela. Ima mnogo takvih bivših pliticara koji su u jednom trenutku dobili šansu da postanu velikani, ali su zbog nedostatka karaktera pogrešno odigrali, te su na kraju procitani i odbaceni od prevarenih glasaca, završili na smetljištu istorije.

Muhamed Borogovac


  1. HAJKA SRPSKIH “EXPERATA” NA MOJU MALENKOST

Tokom avgusta mejseca 2020 dvojica poznatih srpskih “experata” za “islamski fundamentalizam u Bosni”, su se namjerili na moju knjigu “Rat u Bosni i Hercegovini” (War in Bosnia) https://www.amazon.com/Rat-Bosni-Hercegovini-Osnovana-Republika/dp/1796073024 . Radi se o Dr. Darku Tanaskovicu, jos predratnom “vodecem srpskom orijentalisti” i Dzevadu Galijasevicu, kojega vec svi znamo po njegovim egzibicijama. Osim knjige i moje kritike Alije Iztebegovica muslimanskog Srbina, covjeka kojem su Srbi pomogli da dodje na vlast kada su skinuli patriotsko rukovodstvo Republike BiH, Pozdrece, Mikulica, Mesihovica i ostale. smeta im i moja sadasnja podrska borbi Crnogoraca za svoju drzavu.

Nemam vremena da se detaljno bavim tim opsirnim “analizama”, a koje mozete lako naci ako predrazujete npr. “Borogavac Galijasevic Tanaskovic”. Medjutim, Tanaskovic je iznio nekoliko podataka, koji u stvari za pametne ukazuju da Alija zaista jeste bio covjek Dobice Cosica, tj. velikosrpskog projekta u Bosni i Hercegovini. Naime, najdragocjenija stvar koju smo dobili iz clanka Darka Tanaskovica, koja je do sada bila sakrivena od BiH javnosti, i zbog koje sam se odlucio da ovo napisem je slijedeci citat:

“Prilikom susreta grupe srpskih intelektualaca, koje je na osnovu dogovora sa Izetbegovicem u Sarajevo poveo Dobrica Cosic, sa muslimanskim kolegama u Holidej Inu, februara 1991, susreta koji Alija Izetbegovic indikativno uopšte ne pominje u svojim Sjecanjima, Cosic i Izetbegovic su oci u oci razgovarali cetiri sata u jednom hotelskom salonu. Povremeno je ulazio samo Alijin sin Bakir i unosio im kahvu.”

Dakle, Alija je imao tajni sastanak “oci u oci” sa Cosicem, toliko tajni da ni bosanski konobar nije smio znati za taj sastanak, nego sama njegov sin Bakir, i toliko tajni da ga je “zaboravio i spomenuti” u svojim sjecanjima?! To su cinjenice. A ono sto je Cosic poslije sastanka kazao prisutnima da je razocaran sa Alijom, to su samo Cosiceve neprovjerene rijeci, pa ih necu ni navoditi. Nije valjda da je Tanaskovic ocekivao da ce Cosic odmah po izlasku sa tajnog sastanka otkucati sve kako je bilo i provaliti sta su se zaista dogovorili on i Alija u toku ta cetiri sata?! Osim toga, navodno razocarenje Cosica sa Alijom, koje je iskazao poslije sastanka, ne uklapa se sa kasnijim veoma srdacnim susretima ove dvojice, o kojima su svjedocili drugi, npr. Sefer Halilovic, koji je cak i opominjao Aliiju da nije dostojanstveno pokazivati toliku prisnost i odusevljenje za Cosica, predsjednika agresorske drzave.

Osim toga, treba imati na umu da Alija u tom trenutku nije imao apsolutnu vlast, i da cak i da je htio ne bi mogao prihvatiti ono sto mu je akademik Cosic navodno nudio, jer bi odmah bio raskrinkan kao izdajnik. U stvari, Alijina izdaja se ubrzavala kako je uklanjao patriote iz vlasti i SDA stranke i jacao poslusnike, koje je narocito pojacao dovlaceci za svoje savjetnike udbase Muslimovica, Mujezinovica, i slicne, vidi npr. knjigu “Bosna u Kandzama KOS-a” Munira Alibabica, ili neku od knjiga Sefera Halilovica.

A Tanaskoviceva je metodologija je strava. Evo jednog primjera kako Tanaskovic “pobija” moje tvrdnje: Citiram:

“A zasluge za to što je Alija Izetbegovic ubrzo po izlasku iz zatvora i pre nego što su mu sudski vracena gradanska prava dobio pasoš nikako se ne mogu pripisati, pojedinim akademskim i politickim krugovima u Beogradu“, vec pre nekoj drugoj, bosanskoj liniji kontinuiteta onoga što bi se danas nazvalo „duboka država“.”

Znaci, on imputira da sam ja tvrdio da su jedino “beogradski akademski krugovi” bili Alijini pomagaci, i onda moj primjer sa Alijim nezakonitim pasosem gubi smisao. Ne, ja sam u knjizi tvrdio da je velikospski projekat pomagao Aliju, a to je ukljucivalo i BiH politicare i SUP-ovce Uzelca, Zgonjanina, Jancica i druge koji su upravo skinuli Pozderce sa vlasti i pustili Aliju sedam godina ranije iz zatvora, i dali mu bespravno pasos da slobodno hoda po svijetu i pravi “muslimansku” stranku, suprotno tada vazecim zakonima i ustavu SFRJ.

A kako Tanaskovic “diskredituje” moj kredibilitet? On kao primjer mojih tendencioznih tumcenja navodi, citiram:

“On (moja malenkost) ide dotle da bivšeg reis-ul-ulemu Mustafu Cerica i akademika Muhameda Filipovica smatra „agentima ‘RS’ i Srbije na terenu“!

Upravo ovih dana svojom podrskom slaveniziranom Albancu Dritanu Abaziju, i srpskim litijasima u Crnoj Gori, nekadasnji Udbas sa kodnim imenom Vezir, Mustafa Ceric, je i zadnjeg naivcinu u Bosni razuvjerio i dokazao da je posrbica i da radi za Srbe. A sto se tice Muhameda Filipovica, mi smo o njemu pisali vise navrata. Mogu se na internetu potraziti clanci ako se pretrazuje “Sendijarevic Filipovic”, ili “Borogovac Filipovic” gdje smo analizirali njegovu perfidnu podrsku Srbima, koju je davao u svojim mnogobrojnim clancima, i to direktnije kada god je nastupao za srpske medije, npr. za beogradsku Poltiku ili banjalucke Nezavisne novine itd..

Inace, Tanaskovic uzima novo za gotovo Alijinu rijec i od Alijie kreiran imidz za javnost, imidz islamiste. On tvrdi da je Alija islamista, jer se Alija svojim vlastitim rijecima tako predstavio u svojim knjigama. A ogromne su kontradikcija izmedju Alijih rijeci i djela, i moja knjiga otkriva mnogo takvih kontradikcija. Ja ocjenjujem Aliju po djelima, jer “politika je kurva”, a Tanaskovic nas ubjedjuje da vjerujemo u igorkaz o Aliji islamisti kojega su nam servirali da bi lakse obavili posao podjele Bosne.

A koliko je besmislena ta prvobitna propagandna slika Alije “panislamiste” koju je kreirala predratna velikosrpska propaganda (tacnije sam Darko Tanaskovic) najbolje govori cinjenica da je ne prihvata u potpunosti cak ni Dzevad Galijasevic. Kada znamo koliko je Glijasevic odan “srpskoj stvari”, postavlja se pitanje: Zasto? Zasto bi vjerni Galijasevic doveo u pitanje rad jednog takvog autoriteta, covjeka koji je jos prije rata bio priznat kao “prvi srpski orijentalist”? Pa zato sto nas Galijasevic pozna iznutra, kao insider, kao posrbica koji dolazi iz bosnjacke porodice on vidi stvari realnije i zna da nema govora da je Alija bio neki istinski panislamista. Zato Galijasevic za dobrobit srpstva trazi neku kredibiliniju nijansu, da je Alija spijun zapada ili nesto slicno. Ali ima samo jedna ispravna teorija: Alija je posrbica isti kao Galijasevic, samo sto su ga na vrijeme nasavjetovali njegovi prijatelji Srbi da za srpstvo moze bolje odraditit posao, ako se prestane javno deklarisati kao Srbin i pocne glumiuti velikog Muslimana.