Bošnjaci između nade i straha

Zabrinutost je reakcija Bošnjaka širom svijeta nakon izbora u Crnoj Gori

naročito u našoj voljenoj Bosni i Hercegovini, a posebno nakon
saopštavanja rezultata, kao i postizbornih incidenata u Pljevljima! Sve
to istovremeno ohrabruje i plaši, te nismo sigurno koji osjećaj je
izraženiji

Ohrabruje nas intres i spremnost institucija, grupa i pojedinaca da
pruže pomoć i zaštitu svojoj braći iz Pljevljalja, Sandžaka i Crne Gore,
da sačuvaju čast i živote potomaka pljevaljskog muftije Šemsikadića,
onako kako su Taslidžaci sa njim na čelu štitili živote i čast Bosne i
Bošnjaka u drugoj polovici 19 vijeka, kada su se hrabro borili oko
Tuzle, Doboja, Sarajeva… Ohrabruje činjenica da su Bošnjaci naučili
lekcije iz prošlosti i da nikada više neće dozvoliti neku novu crnu
pticu – Srebrenicu. Ohrabruje činjenica da Bosna i Bošnjaci Crnu Goru
doživljavaju kao prijateljsku zemlju, partnera i saborca ka
Euro-atlanskim integracijama, a istovremeno i plaši površna percepcija
partnera, prijatelja i saborca, kao i realnog stanja u Crnoj Gori.
Plaši nas to Bošnjačko i Bosansko blanko povjerenje čovjeku i partiji
koja stoji iza njega. Povjerenje čovjeku i partiji koji sa (pod)smjehom
Bošnjake u Crnoj Gori kao i sve druge građane 30 godina drži u ropstvu
straha, podjela i ucjena. Imamo li kao narod pravo na to? Imate li vi
pravo na to? Jer, davati podršku čovjeku pod čijom vlašću su se dogodili
svi zločini nad Bošnjacima u Crnoj Gori, etničko čišćenje u Bukovici,
policijska akcija LIM prilikom koje je ’93. nevino pohapšeno i mučeno
kompletno rukovodstvo stranke SDA u CG, pa sve do monstruozne
deportacije Bošnjačkih izbjeglica iz BiH Karadžiću direktno u smrt – i,
maltene, na silu mu gurati u zagrljaj Bošnjake je nedopustivo.
Da li se možda pokajao ili zatražio oprosta Bosni za permanentno širenje
mržnje, podstrekavanje na zločine putem svojih tadašnjih medija RTV CG i
dnevnog lista Pobjeda tokom agresije na Bosnu?! Zabrinjava nas da je
malo ljudi u Bosni koji primjećuju da Đukanović zapravo nikada i nije
izašao iz 90tih i da upravo on sistematski hrani taj šovinizam i
četništvo u Crnoj Gori nekažnjavanjem zločina, incidenata, sporadičnih
izliva vjerske i nacionalne mržnje. Zar najbolji i najočitiji primjer
nisu incidenti od prije par dana u Pljevljima gdje Đukanovićeva policija
nije procesuirala niti jedan slučaj napada na Bošnjake niti napada na
Islamsku Zajednicu..
Ostali smo zatečeni i neprijatno iznenađeni, po svemu sudeći,
sinhronizovanim nastupom određenih medija i pojedinaca usmjerenih prema
građanskoj koaliciji CRNO NA BIJELO, čija je SPP jedna od ponosnih
članica, gdje je očigledno stavljen fokus i meta na nosioce te liste
gospodina Dritana Abazovića i predsjednika naše stranke gospodina
Hazbiju Kalača.
Količina neistina, poluistina, dezinformacija i fabrikovanja straha kako
bi se gore navedeni predstavili kao opasanost po nacionalne intrese
Bošnjaka u Crnoj Gori, ali i regionu, pa i po samu Bosnu, je zaista
frapantna.
Jasno nam je da se takvim pristupom želi uticati na koaliciju CRNO NA
BIJELO i njene lidere kako bi eventualno promijenili svoj stav o
neophodnosti političkih promjena u Crnoj Gori, a bez Đukanovića i
njegovog DPS-a. Naravno da ćemo ostati dosljedni obećanju građanima
koje smo dali u toku kampanje i za koju su nas građani delegirali, a to
je smjena korumpirane vlasti i snažan iskorak ka evropskim integracijama
sa svim benifitima koje taj put nosi. Znamo da to neće biti lak put, ali
ukoliko sada ne krenemo da rješavamo stvari bojimo se da bi za 4 godine
moglo biti kasno.
Sa druge strane, jasna i nedvosmislena podrška iz Brisela, Berlina i
drugih evropskih centara našoj platformi u nastojanjima da Crnu Goru
učinimo sigurnom državom za sve, samim tim i za Bošnjake, pravno
uređenom i ekonomski stabilnom, daje nam za pravo da kao članica
platforme CRNO NA BIJELO, a istovremeno i permanentno kao Bošnjačka
partija koja se dugi niz godina u Crnoj Gori i Sandžaku bori za
dostojanstvo našeg i drugih naroda, pozovemo istaknute institucije,
grupe, pojedince, ali i ukupnu bosansko-hercegovčku javnost da pomognete
našu borbu za evropsko bolje sutra kako Bošnjaka tako i svih drugih
građana u Crnoj Gori, te samim tim i susjednih država među kojima je i
naša lijepa Bosna, tako što ćete sa jedne strane tražiti hitno
pronalaženje i procesuiranje počinioca incidenata u Pljevljima, a sa
druge strane uvažiti i podržati činjenicu da građani Crne Gore nakon 30
godina žele promjene.
Jedno je sigurno: ne postoji opcija kojom bismo ugrozili evropsku ili
NATO budućnost Crne Gore, njen spoljnopolitički kurs ili dobre odnose sa
Bosnom ili nekim drugim susjedom.
Đukanović je evropska i regionalna politička prošlost i tu činjenicu
ništa ne može promijeniti. Zato vas kao braća molimo da je uvažite i da
kroz saradnju sa nama ili drugom bošnjačkom političkom strankom koja je
također najavila učešće u koalicionoj vladi sa nama i drugim partijama,
uvažite izbornu činjenicu da građani Crne Gore većinski žele promjene,
brži evropski put, veći standard, bolje međunacionalne odnose i bolju
saradnju sa susjedima uključujući i Bosnu.
U intresu Bošnjaka kao i svih drugih građana je da se promjenom vlasti
snažno utiče da stvari krenu nabolje. Bošnjaci su danas najsiromašniji
građani. Opštine u kojima Bošnjaci čine većinu, ili ih ima u značajnom
broju, su najnerazvijenije u Crnoj Gori. Nacionalni korpus je vještački
podijeljen na više kolona. Najviše se Bošnjaka iseljava iz Crne Gore…
Ovo je pravi momenat da crnogorsko društvo kojem pripadamo napravi
ključni iskorak ka istinskoj demokratizaciji i ostvarivanju građanskih i
nacionalnih prava Bošnjaka i svih građana, te ubrzano krene ka evropskim
integracijama i vladavini prava.
Ono što istinski plaši Bošnjake u Crnoj Gori je realna opasnost da bi u
bliskoj budućnosti, sa dosadašnjim DPS sistemom vrijednosti i lažnom
demokratijom, za tako nešta bilo kasno i da se za par godina možemo
probuditi u nekoj drugačijoj Crnoj Gori koja bi bila teret ne samo samoj
sebi nego i svima u okruženju, sa posebnim akcentom na Bosnu i
Hercegovinu.