Okrugli sto – Ajvatovica jučer, danas, sutra



U okviru manifestacije 510. Dani Ajvatovice u Donjem Vakufu u srijedu je održan okrugli sto “Ajvatovica jučer, danas, sutra”, tokom kojeg su eminentni izlagači predstavili historiju Ajvatovice, preporuke za budući razvoj sadržaja ove manifestacije, te iznijeli nove teze o identitetu Ajvaz-dede.

U uvodnom izlaganju dr. Ahmed Adilović, muftija travnički, iskazao je zadovoljstvo što se Dani Ajvatovice održavaju uprkos još uvijek aktuelnoj epidemiji.

  • I pored toga što je broj programskih sadržaja ove godine nešto manji, kvalitet je neupitan. Ipak će biti održano više od 40 sadržaja, a sve uz konsultacije sa nadležnim državnim tijelima i poštivanje protokola i mjera za sprečavanje širenja epidemije. Zaključci sa ovog okruglog stola će nama, ako Bog da, u budućnosti dobro doći, kako bismo Ajvatovicu učinili još boljom, još naprednijom, još atraktivnijom, i da bismo doprinijeli da turizam na našem kantonu i području muftijstva zauzme značajnijeg maha kako bismo se bolje predstavili našoj domovini ali i cijelom svijetu – rekao je muftija Adilović.

O temi “Povijesni ambijent nastanka Ajvatovice” govorio je dr. Aladin Husić, koji je predstavio istraživanje o historiji područja Srednje Bosne od vremena turskih osvajanja, odnosno, pisane izvore iz kojih je moguće steći uvid u historijska zbivanja na područjima oko današnje Ajvatovice.

Rekao je da se kod izučavanja historije Ajvatovice u skromnim pisanim tragovima, istraživači moraju oslanjati i na narodne predaje.

  • Postoji apsolutna korelacija narodnih predaja o historijskim događajima sa tragovima koje je nalazimo u pisanim materijalima – ističe dr. Husić.

U svom izlaganju iznio je tezu o identitetu Alije Đerzeleza, odnosno historijskog lika Gerz Ilijaza koji je u bosniziranoj varijanti postao Đerzelez Alija, te identitetu Ajvaz-dede.

Dr. Husić je naveo da je Đerzelez/Gerz Ilijaz ostavio izniman trag u povijesti Srednje Bosne dok je svoju vitešku misiju obavljao na ovom području, a živio je na području današnje Zenice. Poginuo je u osvajanju grada Sokola 1491. ili 1493. godine.

  • Ajvaz dedo bio je voditelj derviškog reda, a mislim da je riječ o Uvejsu, koji je u bosniziranoj verziji dobio ime Ajvaz – navodi Husić.

Mulo Hadžić autor je desetak knjiga o Donjem Vakufu, a u izlaganju je izdvojio svoje petogodišnje istraživanje koje je krunisano knjigom “Prusac i njegovo dovište Ajvatovica”.

  • Za religiju, filozofiju i nauku smisao života je biti čovjek. Biće koje je svjesno sebe i svoga okruženja. Čovjek koji uvijek razgovara sa svojima bližnjima. Čovjek koji živi, uči, istražuje, piše, radi, gradi. Čovjek koji širi krug svoje plemenitosti u procesu vlastitoga odrastanja i vlastitog učenja. Čovjek koji ostavlja trag po kojem se pamti baš kao što su bili Ajvaz-dedo i Hasan Kafi Prušćak i mnogi drugi u prošlosti, a i sadašnjosti. Čovjek koji ne zaboravlja svoj identitet, svoje postojanje, svoju vjeru, svoj zavičaj. Njegujući Ajvatovicu u pravcu svog identiteta i čuvajući uspomene na sve velike ljude mi sada možemo reći da smo uspjeli u našem naumu – biti čovjek – poručio je Mulo Hadžić.

Muftija banjalučki Nusret-ef Abdibegović, bivši travnički muftija koji je za svog djelovanja u Travniku ostavio značajan trag na ono što su Dani Ajvatovice danas, govorio je o Pruscu kao „Oazi bošnjačke duhovnosti“.
Za Ajvatovicu je rekao da predstavlja duh bosanskog čovjeka, Bošnjaka ponajviše. Iznio je tezu da su Dobri Bošnjani mogli biti glasnici Istine pred pojavom osmanlijskog islama kao što su hulefai mogli biti glasnici Istine pred pojavom poslanika Muhammeda a.s.

  • Za Prusac bi se moglo kazati da je u povijesti zabilježen kao mjesto duhovnog ozračja, zato se o tom gradu treba govoriti kao o oazi duhovnosti Bošnjaka – ističe muftija Abdibegović.

Nakon perioda stagnacije, ali i prestankom ateizma, te promjenom društvenog ambijenta, ponovo je vraćen fokus javnosti na Ajvatovicu, dodaje Abdibegović i iznosi preporuke za dalji razvoj.

  • Simboli Ajvatovice moraju biti razrađeni: Sura Feth, sabah namaz, san, Bajram, konjanici, dova, džemat, stijena, voda, štap, staza, hod, govor, zikr i most. Mislim na donjevakufski most. Naći ćemo kod nekih autora da je Prusac u obliku potkovice koja se u nauci o simbolima tumači da donosi sreću, sigurnost i zavičaj. Primijetićemo i da je Prusac u obliku zadebljanog Mlađaka. Iskustvo proteklih 30 godina nas ohrabruje da u budućnosti očekujemo izradu nove strategije o Ajvatovici na konceptu vizije za budućnost bošnjačke potrebe, njihove slobode i mira Bosne; zatim registracija Ajvatovice kao nematerijalne kulturne baštije kod UNESCO-a.; izgradnju funkcionalne putne komunikacije; konceptualno oživljenje i unaprjeđenje vakufa Hasan Kafi Prušćak; izgradnja hana na Begluku za potrebe ekskurzija i konjanika, za što je projekat već urađen; standardizacija ulica u Pruscu i numerisanje stambenih jedinica; aktuelizirati obnovu starog grada; izgradnja ugostiteljskih objekata, aktuelizirati izgradnju tunela Komar; ustanoviti prestižnu nagradu za Ajvatovicu; ojačati turističke agencije; definisati stanje Prusca kao ugroženog područja i i područja Ajvatovice. Ne može se u Prusac dolaziti samo jednom godišnje – ističe na kraju muftija Abdibegović.

Dr. Nermin Šušić govorio je o Ajvatovici u bosanskohercegovačkoj književnosti, navodeći da je ovo dovište kroz hronotok i karakteristične protagoniste postalo inspirativno, pa su pisci i pjesnici, u novije vrijeme posebno, počeli da intezivnje pišu kroz sve književne forme i oblike, doprinoseći tako očuvanju tradicije i spomena ovog živopisnog mjesta.

Ukazao je da se kao narod ne možemo pohvaliti velikim opusom o Ajvaz-dedi i Ajvatovici.

  • Ako se uzme da je Ajvaz-dedina kasida prvo literarno svjedočenje o Ajvaz-dedi u bh. književnosti preko nekih manjih ostvarenja u poeziji, prozi i drami, do savremenih romana Mirsada Sinanovića i Envera Imamovića, ne možemo se kao narod i nacionalna književnost pohvaliti velikim i bogatim književnim opusom, te građom koja tematizira Ajvatovicu i Ajvaz-dedu. Ove dvije teme i lajt-motivi će zasigurno dugo biti inspiracija savremenim bosanskohercegovačkim književnicima, jer narodna priča o Ajvatovici i svemu što se veže za ovo dovište nudi puno materijala za literarno umjetničko oblikovanje – zaključio je dr. Šušić.
    Veliki opus Dana Ajvatovica od 1990. godine do ove godine i njen rast od manifestacije lokalnog karaktera do upečatljive kulturne, vjerske i sportske manifestacije velikog značaja predstavio je Vehid Arnaut, koji je skoro 25 godina bio glavni imam MIZ Bugojno te je na tom položaju bio uključen u većinu aktivnosti manifestacije.

Skrenuo je pažnju na izazov mijenjanja iskrivljenog imidža manifestacije.

  • Prvi problem sa Ajvatovicom bilo je osloboditi je od kvalifikacija koje su je do tada pratile, a to su “Mala Ćaba” i “Sirotinjski hadž”. Prvi edukativni sadržaji od 1990. godine pa do naučnih simpozija u kasnijim godinama skrenuli su pažnju sa ovog tumačenja Ajvatovice na njenu autentičnu, tradicionalnu i ulogu dovišta u bosanskohercegovačkom društvu – svjedoči Arnaut.

Skrenuo je pažnju na ponavljanje sadržaja iz godine u godinu jer se radi o standardnoj formi te da to predstavlja problem.

  • Treba pronaći i nove sadržaje, a teško je odabrati sadržaje za Ajvatovicu, jer nije sve primjereno za to – ističe Arnaut.

O “Utjecaju manifestacije Dani Ajvatovice na organizovanje drugih dovišta u BiH” govorio je hfz. dr. Elvir Duranović, koji je 2014. godine doktorirao o temi dovišta s područja Travničkog muftijstva.

  • Ajvatovica je utjecala na organizatore ovih programa koji su dolazili u Prusac, vidjeli kako to ovdje izgleda, pa su nastavili i sami tako raditi – kaže dr. Duranović.

Podsjetio je na želju organizatora Dana Ajvatovice 1996. godine da se ova manifestacija pretvori u centralnu manifestaciju bošnjačkog naroda na kojoj će se predstaviti sve najljepše što bošnjački genij proizvede u mišljenju i umjetnosti.

  • U tom smislu su koncipirani svi programi manifestacije u proteklom periodu a Ajvatovica je postala istinska manifestacija promocije bošnjačkih naučnih i kulturnih dostignuća – smatra Duranović.

Skrenuo je pažnju i na defile kojim svake godine Bošnjaci u tradicionalnoj nošnji na okićenim konjima sa zelenim bajracima evociraju uspomene na slavne dane naše prošlosti.

  • Bitke koje su Bošnjaci vodili pod ovim zelenim zastavama nisu primarno imale za cilj zaštitu turskih interesa u Bosni i Hercegovini, već odbranu rodne grude i domovine Bošnjaka – ističe Duranović.

Sanjin Hadžiabdić, koautor Studije razvoja vjerskog turizma na području Prusca kroz promociju brenda Ajvatovice i Programa razvoja vjerskog turizma na području Prusca i Ajvatovice, predstavio je naučnu perspektivu razvoja turizma.

Kao cilj studije naveo je ostalih 350 dana nakon završetka manifestacije Dani Ajvatovice.

  • Mi želimo da dovedemo turiste da borave ovdje i ostalih 350 dana, osim za Dane Ajvatovice – poručio je on.

Studija koju je predstavio predviđa izgradnju infrastrukture i sadržaja koji omogućavaju posjetiocima da osjete ‘duh Ajvatovice’.

  • Želimo posjetiocu omogućiti da može obući narodnu nošnju, sjesti na konja i zajedno sa vodičem iz Islamske zajednice proći kroz Prusac. Želimo mu da, nakon boravka koji treba da može trajati duže od dva dana, ponese sa sobom ‘duh Ajvatovice’, pa da mu ponudimo napisanu Kišnu dovu na posebno dizajniranom papiru i to s prevodom na turski, arapski ili jezik njegovog govornog područja. Zatim da dobije certifikat kojim se potvrđuje da je posjetio najstarije dovište u Evropi, i naravno, da ponese flaširanu vodu sa Ajvatovice – navodi Hadžiabdić.

Dodao je da bi i lokalno stanovništvo imalo priliku da ponudi i svoje rukotvorine ili prehrambene proizvode, te da bi se izgradila infrastruktura i ponuda biciklizma, jahanje, šetnje, rafting i sve što bi turistu zadržavalo što je više moguće.

Naglasio je da bi ljudske resurse morali sačinjavati obrazovani kadrovi u području islamskih nauka sa poznavanjem turskog i arapskog jezika.

Okrugli sto je održan u Centru za kulturu, informisanje i sport u Donjem Vakufu.

Author

admin