Danas smo tu da pokažemo i potvrdimo ljubav prema našoj domovini Bosni i Hercegovini, kao i njenim povijesnim tokovima, te ličnu privrženost zavičaju i rodnoj grudi – poručio je muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović.

Centralna svečanost tradicionalne vjersko-kulturne manifestacije „Musalla 2023“ održana je danas na Musalli sultana Mehmeda Fatiha u Donjem Kamengradu, a muftija banjalučki bio je hatib ovom prilikom.

Naglašavajući da svaki čovjekov izlazak u prirodu iznova otvara nove vidike, daruje i donosi nove spoznaje i nova saznanja, muftija je kazao da priroda najvjernije oslikava svemoć Gospodara, kao Stvoritelja, Koji sve stvara.

„Stvorio je nebo iznad glava naših, Zemlju ispod nogu naših, podario nam ajete svuda oko nas, a u skrivenom čovjekovom srcu odredio da se gnijezdi željena spoznaja i vjera u Jednog Boga. To stanje čovjeka čini prirodnim i vraća ga u njegovu ‘fitru’. Zato priroda čovjeka svojim mnogobrojnim ajetima najvjerodostojnije upućuje i vodi ka Bogu“, kazao je muftija.

Dodao je da čovjeka susret i razgovor s drugim čovjekom treba svaki put iznova ispuniti i obogatiti novim vrijednostima i radostima, „jer sretnost dolazi od susreta“.

„A jesmo li baš uvijek sretni nakon susreta s nekim? Danas imamo razloga da budemo sretni, jer smo tu u prirodi, u Donjem Kamengradu, na Musalli u Sanskom Mostu i upućeni smo jedni na druge. Okupile su nas zajedničke ideje i zajednički ciljevi, a oni su: islam, vjera u Jednog Boga, ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini, bogata i raznovrsna povijesna zbilja bosanskog društva, te tradicija i kulturno naslijeđe našeg naroda, a posebno čuvanje, sjećanja na tradiciju ovog kraja vezanog za historijski događaj klanjanja prve džume ovdje na Musalli“, akcentirao je muftija.

Istaknuo je da povijesna zbilja u sebi uvijek krije veliku mudrost, a „mudrost čovjekove spoznaje se ne ogleda samo kroz različite interpretacije istine, dunjalučkog postizanja pravde i uspostave mira među ljudima i narodima“.

„Kroz povijest nemoćni i slabi su bili lišeni univerzalnih ljudskih prava i vrijednosti. Zato neki smatraju, misle, da se suština spoznaje i njene mudrosti postiže kroz čovjekovu budnost i njegov postojani hod kroz talase uzburkanog života“, kazao je on.
Naglasio je da se istinska spoznaja postiže iznutra, unutarnjim pročišćenjem i prosvjetljenjem.

„Stoga, treba znati i usvojiti razlikovanje sveto od profanog, duhovno od materijalnog, vječno od prolaznog, istinsku vjeru od nevjere, dobro od zla, korisno od štetnog, ljubav od mržnje, radost od tuge i nadu od beznađa. Na tim osnovama i relacijama treba tražiti ispunjenje lične satisfakcije za život na ovom svijetu. Duhovno čovjekovo uzdizanje otpočinje namazom, kao njegovim fizičkim spuštanjem na sedždu. Sedžda jeste najniži fizički položaj čovjekova tijela, ali je u duhovnom i sadržajno-suštinskom smislu najuzvišeniji čin koji čovjek može učiniti i demonstrirati. Mi danas na Musalli u Kamengradu, sedždom povezujemo i potvrđujemo dva prihvaćena emaneta. Emanet koji je preuzeo čovjek i emanet koji je povjeren Zemlji. Zemlja je od Boga prihvatila i preuzela dva emaneta, prvi da ona čovjeku bude postelja, kolijevka, kako bi na njoj živio, radio i egzistirao, i drugi, da svojim izdašnim plodovima hrani čovjeka, da ne bude gladan. A čovjek, neznalica, silnik, kako ga Kur’an opisuje, prihvatio je emanet da na toj istoj Zemlji Bogu sedždu čini i tako Mu zahvaljuje“, poručio je, između ostalog, muftija banjalučki.

Ocijenio je da ljudski broj, masovnost, populizam i mnoštvo odvode čovjeka u zabludu i stranputicu.

„Kur’an nas na nekoliko mjesta upozorava na tu pojavu. U broju i populizmu se krije prenaglašen sindrom izdašnosti koja se temelji na dekoraciji i vizuelizaciji. Nešto slično morskoj pjeni koja u istom trenutku nastaje i nestaje“, naglasio je u obraćanju prisutnim.

Muftija je dodao da „ne smijemo smetnuti s uma eventualnu dunjalučku zamku da nas radost iščekivanja budućih, dragih i željenih događaja nesvjesno i nemarno vode ka radovanju, ličnom koncu našeg života“.

„Radujemo se da steknemo djecu, unučad, da se zaposlimo, da se oženimo, da dođemo u domovinu i sl. Time se ustvari radujemo prolaznosti i kraju našeg života. A ljetno sunce koje grije podsjeća nas na Božiju milost i vrijeme kada je potrebno da sazrijevaju usjevi i mubarek plodovi jer slijedi jesen i zimski period, period prirodnog mirovanja zemlje. Valja za taj period obezbijediti zalihe hrane. No, ljudi su taj vremenski period pretvorili i planirali za vrijeme ličnog uživanja i provoda. Zato je potrebno da danas ovdje i sada spuštamo čelo i nos, dlanove naših ruku, koljena i vrhove nožnih prstiju na sedždu, na Zemlju, slaveći tako Allaha. Pa šta je čovjek, ako ne veliča Allaha, nego, praška zemlje koju na kraju vjetar raznese“, zaključio je muftija Nusret-ef.

Abdibegović.