Dr. Muhamed Šemoski: Hadž kao paradigma nastajanja, opstajanja i nestajanja
Hadž kao jedan od glavnih stubova islama, vraća nas u bezpočetnu vječnost (ezel, praiskon) gdje je počela prva spoznaja Uzvišenog Allaha od strane duša (erwah) koji su sklopili ugovor, odnosno, dali su zavjet da je samo On (Allah) Jedan i Jedini njihov Gospodar, gdje je utisnut Božanski pečat ljubavi. Kada su duše čule Božanski savršeni i najljepši glas : “Zar Ja nisam vaš Gospodar ?”, sve su duše potvrdile: “Jesi, mi svjedočimo.” Od tog duhovnog iskustva (elesta) i od tada datog zavjeta, potvrda i ispunjenje zavjeta se traži dolaskom na ovome svijetu, te urođeno je (primordialis) traganje za Istinom, spoznaja Gospodara i osjećaj za uzvišenu ljepotu i za lijepim glasom. Ponovo će duše taj glas čuti kada bude završio ovodunjalučki život. Smisao dolaska na ovaj svijet je da se potvdri zavjet. Tako, naše hadžije iz čitavog svijeta, u odabranom mjesecu, u odabranim danima i na odabranom mjestu potvrđuju taj zavjet. Prvi islamski šart (uvjet) je potvrda (tewhid) Jednog i Jedinog Boga, (potvrda kelimei-šehadetom), odnosno negiranje mnogoboštva (širk), kroz ostala tri šarta zaokruživa se petim islamskim šartom Hadžom, gdje se uče telbije, a to je odazivanje Gospodaru i kao povratak na početku potvrdom tewhida sa “la šerike leke lebbejk”, tako hadžije stvaljaju pečat na datom zavjetu u praiskonu.
U hadžu je dominantna bijela boja, simbol čistoće, simbol nastajanja i nestajanja, simbol jednakosti, to su ihrami, jer kad se dođe na ovaj svijet, dijete se umota u bijelo platno (pelene), to je nastajanje novog života. Hadžije su umotane u bijelo platno (ihrami) simboliziraju da su jednaki pred Bogom, ne mogu se prepoznati po markiranoj odjeći da su elitizirani i bogatiji, svi su isti. Hadis nam govori da su čisti od grijeha kao kad su rođeni. Opet neka simbolika sa rađanjem. Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., bilježe hadis: „Ko obavi hadž potpuno ispravno, ne pogriješivši, postaje čist od grijeha, kao što je bio čist onoga dana kada ga je majka rodila.“
Bijeli ihrami simboliziraju i nestajanje sa ovoga svijeta, i tačno nam govore šta nam pripada. Kad čovjek preseli sa ovoga svijeta (umre), ponovo nakon kupanja umota se u bijelo platno, i tako napušta ovaj svijet. To je simbolika da sve nestaje tom čovjeku, imetak, titule, funkcije, palače, kule i carstva, ostaje ti samo ono što ti pripada, bijelo platno i učinjena djela (dobra ili loša), sve drugo nestaje. Stajanje na Arefatu ima jaku simboliku i poruku da kod Gospodara svjetova nema razlike među ljudima u boji kože, rasi, klasi, naciji i društvenom statusu, nego je razlika samo u bogobojaznosti, kako se kaže u Kur’anu: „Najvrijedniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu zna i nije Mu ništa skriveno.“ (Hudžurat, 13.) To treba da čovjeka podsjeća na polaganje računa na Sudnjem danu. Toga Dana će svi stajati i čekati polaganje računa pred Gospodarom svjetova, nema veza, štela, mita, korupcije, poznanstva, partijske knjižice, šef stranke, tu će biti Apsolutna Pravda, niko neće biti zakinut. Između ostalog, simbolika Arefata je da čovjeku probudi spoznaju da svaki dan polaže račun pred svojom savješću, da li je dobra učinio toga dana ili loše.
Hadž je svjetski kongres muslimana, gdje bi svi muslimani sa svih strana svijeta, kao delegati i predstavnici svojih muslimana, iznesu svoje probleme i problemi s kojima se susreće njihova zajednica, i da apsolutno svi tragaju za rješenjem i da moraju biti solidarni, a taj solidus da osjeti njihova zajednica koja je u problemu. Ukratko rečeno da budu Ummet. To je simbolika opstajanja.
Tako, Hadž bi bio paradigma nastajanja, opstajanja i nestajanja.
Dr. Muhamed Šemoski
