Početkom mjeseca u našoj javnosti je najavljen početak radova na rekonstrukciji, dogradnji i adaptaciji zgrade ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Pri potpisivanju ugovora za ovaj dugočekani projekat, u novembru ove godine, reisul-ulema Husein ef. Kavazović je istaknuo dvije važne stvari – da ovaj prostor od izgradnje novog paviljona nije imao nikakvih važnijih intervencija, te da se radovima pristupilo za opće dobro naše djece. Obnova zgrade kao objekta izuzetno je važna, no ovo može biti prilika i za obnovu ideje koja stoji iza pokretanja ženske medrese.

U zgradu paviljona za ženske polaznice medrese prve učenice su uselile prije četrdeset i četiri godine. Preciznije, 32 učenice su prvi čas imale 20. novembra 1978. godine. U članku koji je tom prilikom objavio Preporod, naglašena je važnost ovog događaja: “U prvi razred primljene su 32 učenice, buduće mualime, koje su nam u ovom trenutku našeg vjerskog života neophodne i bez kojih budućnost Islamske zajednice ne možemo ni zamisliti”.

Godinama poslije iz ove će zgrade maturantice Gazi Husrev-begove medrese odlaziti u misiju, osnažene vjerom i naukom o vjeri, donoseći u domove muslimana ono najplemenitije što naša vjera uči. Zbog njih, u prvom redu, i zbog njihova truda u kasnijem periodu – kada su se pokretale nove medrese – postojanje ženskih odjeljenja se podrazumijevalo. Iako je njihov značaj bio nemjerljiv – i po onome šta su uspijevale svojim radom i po ideji – sistem koji ih je pripremao za misiju uglavnom ih nije prepoznavao.

Nakon pokretanja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977, početak rada ženske medrese bio je jedan od događaja – međaša za zajednicu muslimana okupljenih u institucije Islamske zajednice tadašnje SFRJ. Muslimani i njihovi vjerski lideri ponosno su tada isticali ovu novu vrijednost, nadali se kako će suštinski unijeti svježinu i dinamizirati život džemata. Bilo je tu i nadanje kako su konačno stvoreni uslovi za oživljavanje prakse zajedništva muškaraca i žena u misiji islama. To se posebno vidjelo u govoru koji je prilikom otvaranja održao tadašnji reisul-ulema h. Naim Hadžiabdić. On je u ovom događaju vidio prekretnicu koja će obilježiti budućnost zajednice muslimana ovih prostora. Godinama poslije iz ove će zgrade maturantice Gazi Husrev-begove medrese odlaziti u misiju, osnažene vjerom i naukom o vjeri, donoseći u domove muslimana ono najplemenitije što naša vjera uči. Zbog njih, u prvom redu, i zbog njihova truda u kasnijem periodu – kada su se pokretale nove medrese – postojanje ženskih odjeljenja se podrazumijevalo. Iako je njihov značaj bio nemjerljiv – i po onome šta su uspijevale svojim radom i po ideji – sistem koji ih je pripremao za misiju uglavnom ih nije prepoznavao. Zbog različitih faktora, proces punog prihvatanja mnoge od njih nisu nikad doživjele. Angažman mnogih, koje su postale supruge imama, se podrazumijevao ali je ostajao nevaloriziran.

A inicijativa za promjene nabolje nije nedostajalo. Preporod je osamdesetih godina 20. stoljeća ustrajno donosio članke koji su naglašavali njihovu važnost i podsticali na brže uključivanje i prepoznavanje unutar sistema Islamske zajednice. U godinama nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, svršenice medresa su se u najvećem broju odlučivale za nastavak školovanja koji ih je odmicao od institucija Islamske zajednice ili za zvanja vjeroučiteljica u školskom sistemu – izmičući marginalizaciji i ostvarujući se u plemenitoj misiji poučavanja vjeri zbog koje su mahom i upisivale medrese. S kraja 20. i početka 21. stoljeća desetine tekstova o ovim temama su upućivale na to da ćemo se morati ozbiljno pozabaviti pitanjem ženske snage u radu institucija Islamske zajednice.

U nedavno održanoj hutbi posvećenoj početku obnove, direktor medrese hafiz Mensur Malkić je istakao kako su svršenice “Gazi Husrev-begove medrese svojim životom, znanjem, radom, trudom i zalaganjem opravdale povjerenje i dokazale da su na visini zadatka kada je riječ o misiji islama, odgoju i obrazovanju naše djece i mladih te doprinosu razvoja vjerskog života u našoj domovini. Veliki broj njih su nakon medrese završile različite fakultete, stekle različita zvanja i akademske titule, postale poznate, priznate, cijenjene po svom znanju i radu i kao takve ponos su Gazi Husrev-begove medrese i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Neke od njih su svoje živote položile kao šehidi u protekloj agresiji na našu domovinu. Ove činjenice i veliki doprinos svršenica Gazi Husrev-begove medrese boljitku zajednice i društva obavezuju nas da se potrudimo i obezbijedimo dobre i kvalitetne uslove učenicama Medrese tokom školovanja”.

Direktor Malkić nas je u toj hutbi podsjetio i na riječi Husein-ef. Đoze, koji je nepogrešivo prepoznavao naše uspjehe i naše boljke, kazane povodom Kurban-bajrama 1978. godine: “Majke i sestre, ovo je blagdan vaših pobjeda. Konačno ste privoljele, ili bolje kazano, prisilile muškarce da priznaju vaša prava. Na vama je sada da dokažete da ste spremne i sposobne da izvršite svoj zadatak i svoju ulogu koju vam nameće trenutak u kojem ulazite ponovo u život i zauzimate u njemu svoje odgovarajuće mjesto… Dokažite, a vi ćete, sigurno, u to niko ne sumnja, dokazati da ste dostojne takvih pobjeda i takvih zadataka.”

I jesu. I jedno i drugo. Godinama nakon što su pioniri spomenutog važnog projekta napustili Ovaj svijet, one svojim zalaganjem i dalje nastoje privoljeti i prisiliti muškarce da budu potpuno prepoznate u sistemu koji ih je odškolovao. Stoga je obnova ženske medrese više od toga, za sve nas. Mogla bi biti prekretnica za još jednu, čak važniju, obnovu – onu koja će značiti i temeljitu rekonstrukciju, dogradnju i adaptaciju našeg pristupa zajedništvu muškaraca i žena u misiji islama i to za opće dobro.