Gazi Husrev-begova biblioteka (GHB) u Sarajevu obilježava 486. godišnjicu, a tim povodom će u petak, 13. januara, s početkom u 14.30 sati biti organizirana svečanost u okviru koje će biti promoviran projekat Hronike “Historija Bosne” Muhameda Enverija Kadića.

U razgovoru za Agenciju MINA direktor Biblioteke Osman Lavić kazao je da je Kadić bio historičar, hroničar, pjesnik i epigraf, koji je skoro cijeli svoj život posvetio prikupljanju arhivske građe vezane za historiju Bosne i Herecegovine.

„Važna građa za političku i kulturnu historiju Bosne krajem 19. i početkom 20. stoljeća nalazila se uglavnom po privatnim kolekcijama, nešto građe je bilo po džamijama, mektebima, tekijama. Ta građa je bila nedostupna javnosti. Promjenom društveno-političkog sistema, dolaskom Austro-Ugarske i odlaskom Osmanske Carevine, građa je bila u velikoj opasnosti da bude potpuno zapostavljena, uništena, razasuta na različite strane. Situacija je bila teža time što je dolaskom Austro-Ugarske uvedena latinica i ćirilica, a ova građa je bila na orijentalnim jezicima. Ljudi koji su učestvovali u proizvodnji takve građe, koji su rođeni u jednom, a živjeli u drugom sistemu, osjetili su potrebu da nešto urade i da tu građu pokušaju spasiti, kako bi kasnijim generacijama bila dostupna. Među njima, možda i najznačajnije ime na polju sabiranja i sređivanja građe na osmanskom jeziku, bio je Muhamed Enveri Kadić“, kazao je direktor Lavić.

Muhamed Enveri Kadić rođen je u Sarajevu 1855. godine. Školovanje je završio u rodnom gradu i to sibjan mekteb pred Muhamedom Nijazi-ef. Berberovićem, zatim ruždiju i dvije godine Gazi Husrev-begove medrese pred Mustafom Hilmi-ef. Hadžiomerovićem. Radio je u Arhivu bosanske vlade, Vakufskom povjerenstvu, Gradskom poglavarstvu, poreznom uredu, a zatim i kao činovnik Vrhovnog suda. Bio je svestrana ličnost, a pisao je na turskom, arapskom i perzijskom jeziku.

„Značaj rada Muhameda Enverija Kadića ogleda se u nekoliko segmenata. Prvenstveno je to rad na sakupljanju i sređivanju arhivske građe – stotine i desetine hiljada carskih naredbi, vezirskih okružnica, sudskih odluka, proglasa, ostavinskih rasprava, vakufnama, oporuka, sačuvani su zahvaljujući Kadiću i činjenici da je on cijeli svoj životni vijek, preko 60 godina, u tišini svog doma na Bistriku, daleko od očiju javnosti i izolovan od bilo kakve želje da to popularizira, prepisivao i ispisivao. Svi ti dokumenti su sačuvani do danas samo zahvaljujući njegovom pregalaštvu i marljivom i strpljivom radu“, naglasio je Lavić.

Osim spomenutih dokumenata, njegova hronika koju je sam nazvao Tarihi-enveri, sadrži preko 40 djela bosanskohercegovačkih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima. Mnoga od tih djela su sačuvana zahvaljujući isključivo činjenici da su prepisana u njegovoj hronici, kao što je Putopis Jusufa Livnjaka.

„Značaj njegovog rada i njegove hronike ogleda se i u tome što je za sve što je prepisao naveo izvor, što njegovoj hronici daje važan znanstveni karakter. U hroniku je uvrstio i desetine fotografija, isječaka iz novina, epigrame, kronograme, koje je sam sastavljao i koje je nalazio u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine. Od naših poznatih stotinjak epigramista Muhamed Kadić je najmlađi, ali najplodonosniji. Spjevao je 104 kronograma ljudima svog vremena, velikanima u različitim oblastima života, prilikom gradnje određenih objekata. Pjevajući te kronograme, Muhamed Enveri Kadić je sebi spjevao besmrtan kronogram, koji mi iščitavamo i na kojem se naslađujemo, iz kojeg uzimamo tako važne podatke iz naše minulosti, bez koje bi teško razumijevali i spoznavali ono što je iza nas“, istaknuo je Lavić.

Naveo je i da je Kadić imao veliku biblioteku, preko 800 bibliografskih jedinica, koju je u oporuci ostavio Biblioteci.

„Bio je pretplaćen na sve časopise koji su izlazili u njegovo vrijeme. Sve je brižljivo i pedantno čuvao, ukoričio te prije svoje smrti oporučio da bude predato Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Zahvaljujući njemu, Bosna danas posjeduje te vrlo važne, nezaobilazne časopise“, istaknuo je on.

Hronika Kadića sadrži preko 11.000 stranica rukopisnog teksta, koju je ispisivao indigom u tri primjerka. Autograf ovog djela je pohranjen u Biblioteci, jedan primjerak je poslan u Istanbul, a treći, namijenjen njegovim nasljednicima, je svojevremeno otkupio Orijentalni insitut u Sarajevu. Tek se nedavno saznalo da je primjer koji je poslan u Istanbul pohranjen u Historijskom institutu u Ankari.

„Ova hronika je bila izvorom mnogih historičara koji su pisali u različitim segmentima historije naše države, počev od Safvet-bega Bašagića, preko Handžića, Šabanovića, Mujezinovića, Hadžijahića i drugih“, izjavio je direktor.

Naglasio je da su „svi koji su pisali o Kadiću, naglašavali potrebu da se njegovo neprocjenjivo djelo učini dostupno ljudima koji ne znaju osmansko-turski jezik. Međutim, svi su zastajali pred idejom kako to uraditi. Ovoj generaciji se posrećilo da uđemo u tako značajan projekat“.

Naime, potpisivanjem Protokola o saradnji između Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i Instituta za historiju Republike Turske 26. decembra 2018. godine, zvanično su započele aktivnosti na pripremi za štampu rukopisa Tarihi-Enveri, čiji prijepisi se čuvaju u obje navedene institucije.

„Oni su uradili regeste kompletne Kadićeve hronike, a nama je zadatak da te regeste s modernog turskog jezika prevedemo na bosanski jezik, s tim da u tom prijevodu popravimo mnoga imena i lokalitete kojima Kadićeva hronika vrvi, a koje priređivači na turskom jeziku nisu znali. Naši stručnjaci, ekipa od pet osmanista Biblioteke, već drugu godinu predano radi na projektu. Plan je da u toku 2024. godine završimo projekat i da štampamo ediciju u 50 svezaka. To je jedan od generacijskih projekata koje Biblioteka radi“, poručio je u razgovoru za Agenciju MINA direktor Osman Lavić.