Parlamentarna skupština Vijeća Europe (CoE) usvojila je Rezoluciju o podizanju svijesti i borbi protiv islamofobije (ili antimuslimanskog rasizma) u Evropi, u kojoj se, između ostalog, ističe duboka zabrinutost zbog stalnog porasta znakova islamofobije, s dramatičnim porastom posljednjih godina.
Mr. Đermana Kurić, koja se ovim fenomenom bavi dugi niz godina, u razgovoru za Islamske informativne novine Preporod (IIN) ocijenila je da iza islamofobije stoji industrija koja pod krinkama raznoraznih narativa normalizira rasizam i diskriminaciju zbog političkog, ekonomskog i drugog interesa.
„Važno je znati da će državne strukture teško odustati od toga da discipliniraju, struktuiraju, smještaju i razmještaju, i zajednice i pojedince, onako kako to njima odgovora. Jer, prosto je refleks državnih struktura da nastoje da drže pod kontrolom i zajednice i pojedince na način na koji im to odgovara i koji im je poznat“, kazala je Kurić.
Dodala je da islamofobija nije nasumično kreiran proces, nego proces koji, prije svega, služi u svrhu konsolidovanja vlastitih redova.
„To nije ništa novo, to je provjeren mehanizam koji je već isproban i primijenjen u odnosu na Jevreje, Rome ili bilo koju drugu grupu koja je u nekom historijskom trenutku iskorištena kao žrtveni jarac za nečiji politički interes. Ovaj obrazac je vrlo važno istaknuti, jer mislim da muslimani koji direktno osjećaju efekat islamofobije, rijetko sarađuju s drugima koji prolaze isti proces – nekada nesvjesni činjenice da neke druge manjine ili neki drugi ljudi negdje drugo prolaze kroz vrlo sličan proces“, kazala je ona.
Posebno je istaknula da islamofobne politike u svojim posljedicama značajno pogađaju žene, posebno u domenu ostvarivanja vjerskih praksi koje se onda posljedično odnose i na uskraćivanja prava na obrazovanje, rad i slično, te je ukazala kakve implikacije to ima dugoročno.
„To posljedično dovodi do toga da one imaju manju finansijsku neovisnost, manji obrazovni nivo, manju uključenost u društvo općenito. Osjećaju stigmatizaciju, ne samo na nivou isključenosti iz ovih pojedinačnih sfera nego onu u najširem smislu prisustva u javnom, kulturnom i drugom životu društva uopće. Što naravno donosi posljedice cijeloj muslimanskoj zajednici, kojoj se šalje poruka da ta muslimanska zajednica i te muslimanke nisu dovoljno dobri niti poželjne građanke ili nisu prihvatljivi kad i ako žive život po svojim uslovima i prema svojim izborima“, upozorila je Kurić.
Kurić smatra da bi islamofobija trebala biti prepoznata od jednog šireg fronta koji nije samo muslimanski.
„Previđamo i to da ovo nije samo muslimanski problem, niti ga prije svega trebaju rješavati muslimani. Muslimani osjećaju efekat po prirodi fokusa tog targetiranja, međutim kao što ni Romi ne trebaju sami rješavati targetiranje i diskriminaciju Roma, niti Jevreji trebaju samo rješavati targetiranje Jevreja, tako ni muslimani sami ne mogu niti trebaju sami rješavati problem islamofobije“, naglasila je Kurić.
Između ostalog, poručila je da je za borbu protiv islamofobije neophodno odvojiti i novac i resurse za praćenje, izvještavanje, nuđenje pomoći i podrške ljudima.
„I najvažnije je ne gubiti nadu. Iznaći u sebi snage za ispravno redanje prioriteta koji se zasnivaju na istinskim principima borbe protiv nepravde, korupcije svake vrste i nasilja“, kazala je Kurić.
