Današnju ramazansku hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazivao je reisu-l-ulema Husien-ef. Kavazović, u kojoj je, između ostalog, govorio kako je ramazan prilika za razbuđivanje ljudskih srca.

„Srce se glača i čisti dobrim djelima, izrazima pokornosti Dragom Bogu, činjenjem dobročinstava, tevbom, istigfarom, učenjem Kur’ana i zastupanjem svega onog što Bog Dragi voli“, kazao je reisu-l-ulema Kavazović.

Istakao je kako je obnovljeno vjerovanje, zapravo, nanovo oživljeno srce.

„Jedan od pokazatelja da nam je srce živo, da u njemu ima vjerovanja, jest da osjetimo radost kad učinimo neko dobro“, kazao je reisu-l-ulema, dodajući da onaj čiji je iman zamro, nema taj osjećaj, jer se on se u svojim postupcima rukovodi interesima i porivima svog ega.

Agencija MINA hutbu reisu-l-uleme prenosi u cijelosti:

Braćo i sestre!
Nalazimo se usred mjeseca ramazana. Ramazan je mjesec dobra, pobožnosti i duhovnih uzleta, kada se naše duše razbude, ushite i pročiste, i kad nam život poprimi jedan nov oblik, naš iman, naše vjerovanje, kao da se trgne, kao da dobije krila, i mi postajemo drukčiji: bolji, pažljiviji, milostiviji i jedni drugima draži. I osjećamo se više čovjekom, više muslimanom, bližim Bogu. Osjećamo da se naš iman povećao.

Da, braćo i sestre, iman se smanjuje i povećava. Kur’an o tome govori na više mjesta. Prema tome, trebamo voditi računa o tome šta se dešava s našim imanom, s našim vjerovanjem, u kakvom se stanju ono nalazi. Jer je iman ono najvažnije u našem životu, ono prvo što se od nas traži, ali i posljednje što će se tražiti kad budemo napuštali ovaj svijet. O njemu se, dakle, trebamo brinuti više nego o bilo čemu drugom.

Za dva dana osvježit ćemo sjećanje na veliki pohod na Bedr, kada su muslimani podržani melekima. Kur’an o tome govori nedvosmisleno. No, da bi u našim borbama koje vodimo učestvovali i meleki i bili nam potpora u njima, naša srca trebaju biti ispunjena vjerom, požrtvovanjem i odlučnošću da se istina brani. Jer, meleki se ne spuštaju na prazno srce i kvarnu dušu.
Braćo i sestre!

Jasno nam je da kada kuću napravimo trebamo je stalno održavati, brinuti se o njoj i uvijek je pomalo dotjerivati i obnavljati, uklanjati joj nedostatke. Ako to ne radimo, ona će početi propadati, slabiti i urušavati se. Ista je stvar i sa srcem i dušom – ako ne vodimo računa o njima počet će hrđati, vehnuti i gubiti svježinu; izamirati.Naše srce, to duhovno srce, najviše propada činjenjem grijeha, jer kad god počinimo neki grijeh na srcu se, kako se navodi u hadisu, pojavi crna tačkica, pa ako taj grijeh ubrzo ne pobrišemo tevbom i ne potisnemo ga nekim dobrim djelom, ta tačka ostaje na njemu. S vremenom se, ukoliko ne pokažemo brigu za njim, na njemu nakupi mnogo crnih tačaka i srce postane svo obavijeno tamom. Tada u njega teško prodire svjetlost i ne pokazuje sklonost ka dobru, ne nalazi užitak u zikru i ne osjeća slast vjerovanja, ili ga osjeća slabo. I kako god kuća, kada je renoviramo, očistimo i dotjeramo povrati svoj sjaj i ljepotu, oporavi se od nedostataka koji su se pojavili na njoj i iznova zasja u punom sjaju, kao nova, isto se dogodi i srcu. Srce se glača i čisti dobrim djelima, izrazima pokornosti Dragom Bogu, činjenjem dobročinstava, tevbom, istigfarom, učenjem Kur’ana i zastupanjem svega onog što Bog Dragi voli.

Ramazan je izuzetno vrijeme za skidanje te tame sa srca, za njeno rastjerivanje; za razbuđivanje srca. „A onima koji iziđu na Pravi Put“, stoji u Kur’anu, „On će uputu još uvećati i nadahnuti ih kako će se vatre sačuvati“. (Muhammed, 17)

Jedan veliki ashab Ebu Derda je rekao: „U čovjekovu zrelost i u njegovo poznavanje vjere spada i to da popravlja svoje vjerovanje, da prati da li mu se ono povećava, ili smanjuje!“

Iman se, braćo i sestre, nalazi u srcu, tu mu je korijen, i taj korijen treba zaljevati kako bi stablo imana raslo, granalo se i davalo svoje plodove. Ako se ne zaljeva, postoji opasnost da će se osušiti i svehnuti. Srce stalno treba zaljevati – korisnim znanjem, činjenjem dobrih djela i zikrom. Ta, ljudi se međusobno i razlikuju po tome. Naime, svi koji smo danas ovdje prisutni imamo imana u srcu, inače ne bismo došli. Još u mektebu učimo da je iman jezičko očitovanje i srčano potvrđivanje tog očitovanja. U tome smo, dakle, svi jednaki: svi smo izgovorili kelimei-šehadet i srčano ga prihvatili. Potom među nama nastanu razlike, shodno onome koliko njegujemo i zaljevamo svoj iman, koliko ga potvrđujemo svojim djelima, koliko on plodova daje životu. Vjerovanje se povećava povećavanjem spoznaje i povećanim činjenjem dobra. Što je iman veći, toga je više, a što je manji – manje.
Postoji jedan hadis u kome Poslanik, a.s., kaže: „Iman se, doista, pohaba u srcu nekoga od vas, kao što se pohaba odjeća, pa – molite Allaha da obnovi vjerovanje u vašim srcima!“ (Taberani, El-Mu’džemu-l-kebir)

Braćo i sestre!
Neka svako iz dubine svog srca uputi dovu Allahu da obnovi iman u njegovom srcu. Ovo je mjesec kad dova ima bolji prijem kod Allaha, pa puno učite dovu u ovom mjesecu, naročito pri sehuru i iftaru. Zamolite Allaha da obnovi vaše vjerovanje. Obnovljeno vjerovanje će vas pokrenuti, pobuditi u vama želju za svakim dobrom i podići vas visoko. I vi ćete biti drukčiji ljudi.
Oni koji su se uzdigli na visoke duhovne stupnjeve nazivaju se siddikuni. Poslanik, a.s., je hazreti Aliji, jednom od sebi najbližih ljudi, rekao: „Alija, ako hoćeš da prestigneš i siddikune, onda: održavaj vezu i s onim ko je prekida s tobom; dadni i onome ko tebi nije htio dati i oprosti onome ko te je povrijedio!“

Obnovljeno vjerovanje je, zapravo, nanovo oživljeno srce. Jedan od pokazatelja da nam je srce živo, da u njemu ima vjerovanja, jest da osjetimo radost kad učinimo neko dobro. „Koga obraduje dobro koje učini“, rekao je Poslanik, a.s., „a rastuži ga ono loše koje uradi – taj vam je vjernik!“ (Tirmizi; Ahmed) Naime, to je znak da razlikuje dobro od lošeg; da zna da će dobro u konačnici rezultirati dobrim, a loše – lošim. Onaj čiji je iman zamro, nema taj osjećaj. On se u svojim postupcima rukovodi interesima i porivima svog ega.

Pozivam vas, braćo i sestre, da iskoristite svaki trenutak ramazana, da se družite s Kur’anom i da preispitate stanje svoje vjere; da ostanete na visini ramazana. Ne zaboravite: „Nijedan od vas neće imati potpuno vjerovanje sve dok i svom bratu – tj. drugom čovjeku – ne bude želio ono što želi i sebi!“, rekao je Poslanik, a.s. Stoga, vodite računa jedni o drugima. Uputite dovu za svog brata ili sestru koji su u nekoj teškoći, a da za to drugi ne znaju, jer se navodi da Allah najbrže uslišava takvu dovu. Brinite se za slabe i nikog ne zakidajte, jer će doći dan kad će svako tražiti svoje pravo i kad ćete mu njegovo pravo morati dati. Podsjećam vas da nepravde imaju tri vrste: 1. ona koja neće biti oproštena – to je širk, pridruživanje Allahu nekoga u Božanstvenosti Njegovoj; 2. ona koja neće biti zanemarena – to je ona koju smo mi nanijeli drugima i 3. ona kojom je povrijeđeno neko Allahovo pravo – ona se prepušta Allahu, pa će je On ili oprostiti, ili kazniti za nju.

U suri Ta-Ha Uzvišeni Allah pored ostalog govori i o tome da će ljudi biti oživljeni, dovedeni pred Njega i pognutih glava stajati pred Njim, da će se glasovi stišati i da će se samo šapat čuti, a onda kaže ovako: „Tada će onaj ko je došao noseći nepravdu – svaku nadu izgubiti!“ Ramazan je mjesec rahmeta i magfireta ali i mjesec obaveza: zekata, sadekatul-fitra i fidije. Ne zaboravimo izmiriti naše obaveze prema našoj zajednici, onako kako nam se vjerom nalaže.

Bože naš, obnovi vjerovanje u našim srcima i vodi nas putem vjere, putem dostojanstva i nade. Učini da ne dođemo pred Tebe na Sudnjem danu – noseći nepravdu.