Prvi imam i hatib Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu dr. hfz. Mensur ef. Malkić predvodio je danas džuma-namaz i održao hutbu u ovoj džamiji, prvi put nakon što je na snagu stupila Instrukcija o ponovnom otvaranju džamija u našoj zemlji za veći broj vjernika.

Džuma namaz je obavljen uz poštivanje svih predviđenih mjera tokom ulaska i boravka u džamijskom prostoru, te uz poštivanje dozvoljene distance vjernika u safovima.

Hutbu prvog hatiba i imama Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu dr. hfz. Mensura ef. Malkića prenosimo u cijelosti:

„Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Poštovana braćo i sestre!

Danas je petnaesti dan mubarek mjeseca ramazana, a to znači da smo u njegovoj drugoj trećini koju je Muhammed, a.s., nazvao „magfiret“ - „oprost grijeha“. Zato, iskoristimo preostale dane i upućujmo dove Allahu, dž.š., da nam oprosti naše grijehe.
U srijedu, ako Bog da, ući ćemo u zadnju trećinu ramazana, koja je „štit od vatre“ i započeti sa ibadetom „i‘tikafa“, uz prisjećanje na „Feth Mekke“, na „Dan oslobođenja Mekke“.
Muhammed, a.s., u Mekku je ušao 20. ramazana 8. godine po Hidžri, kao oslobodilac, otvorio je njena vrata bez prolijevanja krvi. Iz poniznosti prema Allahu, dž.š., Onome Koji pobjedu daje, ušao je u Mekku skrušeno, pognute glave toliko da mu je čelo skoro dodirivalo sedlo jahalice, učeći i ponavljajući ajet: „Inna fetahna leke fethan mubina.“ - „Mi  ćemo  ti  dati  sigurnu  pobjedu.“ (El-Feth, 1.)
Tim veličanstvenim ulaskom muslimana u Mekku, Uzvišeni Allah je očistio ovaj blagoslovljeni grad od mnogoboštva i ponovo ga učinio mjestom prave vjere i vjerovanja u Jednog i Jedinog Gospodara. Stanovnici Mekke, Muhammeda, a.s., su dočekali s radošću, svjesni da on, zapravo, otvara, oslobađa i spašava ljudska srca i osigurava prostor na kojem će vladati Allahova, dž.š., Riječ, pravedni Zakon blizak ljudskom razumu i srcu.
U suri En-Nasr, Allah, dž.š., kaže: „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima.“ (En-Nasr, 1-3.) Neki ashabi su smatrali, da kada Allah, dž.š., u ovoj suri kazuje o veličanstvenoj pobjedi „Fethu (oslobođenju) Mekke“, zapravo nas uči da Mu zahvaljujemo i da se ne oholimo zbog uspjeha koji nam je On, naš Gospodar omogućio, nego da tražimo oprost, posebno u trenucima kada nam pomogne i obraduje nas pobjedom.
Draga braćo i sestre!
Nakon podsjećanja na oslobođenje Mekke, podsjetit ćemo se i na Dan bitke na Bedru, najveće ili presudne bitke u povijesti islama, pobjede prvih muslimana nad idolopokloničkom vojskom.
U ovom ramazanu, „Lejlei-Bedr“, voljom Milostivog, obilježavamo istog dana kada obilježavamo i „Dan Zlatnih ljiljana“. To je dan u kojem se sjećamo najboljih sinova i kćeri naše domovine, svih vjera i nacija. I oni su imali svoj Bedr na kojem su položili ispit jer su bili na strani Istine i Dobra. Zato ćemo se danas nakon džume, učenjem Fatihe, prisjetiti onih, Bogu predanih, koji su preselili na drugi svijet.
Bitka na Bedru dogodila se 17. dan mjeseca ramazana druge godine po Hidžri ili 624. godine, kada su se Muhammed, a.s., i njegovi vjerni drugovi (ashabi, r.a.) sukobili sa trostruko brojnijom mušričkom vojskom. Na jednoj strani bilo je 312 slabo naoružanih ashaba, koji su čvrsto stali uz Allahovog Poslanika, a.s., a na drugoj strani bila je mekkanska vojska koja je brojala 1.000 dobro opremljenih i naoružanih boraca. Sagledavši stanje i tešku situaciju u kojoj su se muslimani našli Muhammed, a.s., upućuje dovu Allahu, dž.š.: „Gospodaru moj, ako ova grupa muslimana bude poražena, niko Te poslije neće obožavati!“ Nakon ove dove, Allah, dž.š., je objavio ajete: „I kada ste od Gospodara vašeg pomoć zatražili, On vam se odazvao: 'Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.' Allah je to učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar.“ (El-Enfal, 9-10.) Bitka na Bedru bila je prvi oružani sukob između muslimana i idolopoklonika, odlučujuća bitka u kojoj je Allah, dž.š., pomogao Svoga Vjerovjesnika i prve muslimane poslavši im, kao ispomoć, vojsku meleka. Tom posebnom pomoći Allah, dž.š., je umirio vjernike, a u isto vrijeme, u srca nevjernika, ulio je strah, pometnju i tjeskobu.
Iako se po broju učesnika ova bitka ne svrstava u velike, sa stajališta islama i muslimana ona je bila najpresudnija i najvažnija bitka u povijesti islama i najbolji primjer organiziranja, ponašanja i postupanja muslimana u borbi protiv neprijatelja. Ona je prekretnica u povijesti humaniziranja ratovanja. Muslimani su sahranili ubijene protivnike. Po prvi put se ne ubijaju ratni zarobljenici. Svaki zarobljeni mušrik koji je bio pismen, da bi se oslobodio, bio je dužan opismeniti deset muslimana. Bogatiji mušrici mogli su se otkupiti svojim imetkom a siromašni i nepismeni zarobljenici su, na kraju, oslobođeni bez ikakvog otkupa.
Draga braćo i sestre!
Govor o Bici na Bedru nije samo puko podsjećanje na taj povijesni događaj i na veličanstvenu pobjedu prvih muslimana. Ona je važna zbog brojnih poruka koje, svake godine iznova, u novom svjetlu, treba da nas osvijeste i nadahnu u našim borbama za Dobro, Istinu i Pravdu. Zar nam Muhammed, a.s., nakon Bedra nije poručio: „Vratili smo se iz male bitke u veliku bitku?!“ (El-Bejheki) Ta velika bitka je naš život ispunjen raznim iskušenjima, nedaćama, tegobama, brigama i problemima.
Bedr nas uči da moramo biti pokorni Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku jer samo tako se možemo nadati Allahovoj, dž.š., pomoći.
Bedr nas uči da trebamo biti suosjećajni i solidarni kao što su bili ranjenici na Bedru. U predajama se navodi da su ranjeni muslimani, iako i sami u mukama, žedni i na izdisaju, odbijali i odricali se ponuđenog gutljaja vode iz uvjerenja i bojazni da ima neko preči od njih, neko ko je u većim mukama, neko kome će taj gutljaj vode bol ublažiti ili mu možda život spasiti. 
Bedr nas uči da ne smijemo biti pasivni posmatrači nego da se moramo aktivno uključiti u rješavanje svakodnevnih problema. Kada su ugrožena prava čovjeka musliman mora podići svoj glas protiv nepravde, ili ako su ugroženi životi ljudi, kao što je slučaj danas zbog pandemije, musliman mora dati svoj doprinos, jer musliman se ne bori da samo njemu bude bolje, on se bori da zaštiti i sebe i druge, on ustaje protiv zla i nepravde i bori za dobrobit svih ljudi.
Draga braćo i sestre!
Allahov Poslanik, a.s., i ashabi imali su svoj Bedr, svoju borbu. Odlučno su se suprotstavili zlu i nepravdi u svom vremenu, i izašli su kao pobjednici.
Svaki čovjek i svaki narod, u svom vremenu, ima svoj Bedr, svoju bitku. Danas, naš Bedr, treba biti: naša borba za dobrobit svih ljudi, za život i zdravlje svakog čovjeka; naša borba za dostojanstvo svakog čovjeka, za toleranciju, zajedništvo i suživot; naša borba za bolje sutra nas, naše djece i budućih naraštaja.
Na kraju, upućujem dovu Allahu Milostivom, da nas pomogne u svakodnevnim bitkama kako bi iz njih izlazili kao pobjednici. Dragi Allahu, primi od nas naš post i sadekatuʼl-fitr, naše namaze i naš zekat, i sve naše ibadete u ovom mubarek mjesecu. Podari nam dobro i na ovom i na budućem svijetu. Amin, ja Rabbeʼl-alemin!