Današnji džuma-namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu predvodio je prvi imam i hatib ove džamije dr. hfz. Mensur ef. Malkić.
On je održao hutbu povodom Dana džamija, zajedničku hutbu Rijaseta Islamske zajkednice (IZ) u Bosni i Hercegovini koja će biti pročitana u svim džamijama u našoj zemlji i dijaspori.

Islamska zajednica obilježava 7. maj kao Dan džamija, u znak sjećanja na dan kada je prije 27 godina srušena Ferhadija džamija u Banjaluci.
Hutbu povodom Dana džamija prenosimo u cijelosti:
„Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Poštovana braćo i sestre!
Današnja hutba u povodu Dana džamija je zajednička hutba, iz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, i bit će pročitana u svim džamijama u Domovini, domovinskim zemljama i dijaspori, u hutbi stoji: 
Allah, dž.š., u Kurʼan-i kerimu kaže: „Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha nikome! (El-Džinn, 18); „A, znaj, sa svakom teškoćom dolazi olakšanje. Uistinu, sa svakom teškoćom dolazi olakšanje. Zato, kada budeš oslobođen (nevolje), molitvi se predaj, i samo se Gospodaru svome obraćaj!“ (El-Inširah, 4-8)
Istinu je rekao Uzvišeni Allah!

Draga braćo i sestre!

Mubarek mjesec ramazan dočekali smo ove godine u drugačijem ambijentu. Pandemija koronavirusa blokirala je cijeli svijet, zatvorila brojne državne granice, gradove, preduzeća, škole, tržnice. Slike koje smo u proteklom periodu gledali bile su sablasne i tužne, ulice su bile puste a ljudi u čudu i uplašeni. Za nas su posebno tužni prizori zatvorenih džamija. Iako će ova kriza ostaviti iza sebe određene društvene posljedice i po nekim predviđanjima rezultirati znatnim gubicima, u svemu ovome krije se i određeno dobro. Neka dobra ne možemo odmah vidjeti, dok su pojedina jasna i očigledna.
Očigledno je da su naši domovi u vrijeme pandemije bili najsigurnija mjesta za nas i naše porodice, ako se u njima obavljao namaz i učio Kurʼan. Osvjedočili smo se da su naši domovi naše lađe spasa, koje nam pružaju utočište i izlaz iz svih opasnosti.
Također, spoznali smo da je naša sreća i bogatstvo u našim kućama i u našim porodicama. Onaj ko to nije spoznao, ko u svom domu nije pronašao svoju sreću, neće je pronaći nigdje drugo. Također, onaj ko ne vidi kod svojih roditelja, supružnika i djece svoje bogatstvo, taj je stvarni gubitnik i nesretnik. Taj nikada i nigdje na dunjaluku neće pronaći svoj mir.
S dolaskom mubarek ramazana osjetili smo kako se u naše kuće spušta berićet i smirenost. Jasni znakovi ove ramazanske blagodati su međusobno poštivanje, odgovornost, ozbiljnost i neophodni mir u našim kućama, porodicama i džematima.
Iako je post jedan od težih propisa naše vjere, očigledno je kako se kod vjernika u ovim dugim danima javlja posebna snaga i izdržljivost. Očigledno je da nas ramazan sa svojim ibadetima priprema za buduće dionice u našim životima, neke testove, koji su pred nama, uz Božiju pomoć i za naše pojedinačne ali i kolektivne pobjede.

Draga braćo i sestre!

U ovom ramazanu obilježavamo i Dan džamija. Sedmog maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima srušena je  Ferhadija džamiju u Banja Luci, te je stoga ovaj dan prihvaćen kao Dan džamija. Na ovaj dan sjećamo se svih porušenih džamija, mesdžida i vjerskih objekata tokom nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na područjima koja su kontrolisali Vojska Republike Srpske i Hrvatsko vijeće obrane džamije su planski i sistemski rušene. U tom neciviliziranom i rušilačkom pohodu uništeno je i oštećeno više od 80% džamija i vjerskih objekata. Brojne bosanske džamije bili su spomenici nulte kategorije, pod zaštitom države i UNESCA, kao što su Aladža-džamija u Foči, Ferhadija i Arnaudija u Banja Luci, Sinan-pašina džamija u Čajniču, Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju i dr. Nerijetko su sa ostacima porušenih džamija zakopavana i tijela ubijenih Bošnjaka. U zajedničke grobnice ukopavani su ubijeni Bošnjaci i njihove džamije. Bila su to teška vremena, kada se naš narod suočavao s teškim iskušenjima agresije i genocida.

Draga braćo i sestre!

Ponovnom izgradnjom svih naših porušenih džamija, po ko zna koji put, podigli su se i obnovili i naši džemati, a naš narod se uspravio i ojačao.
U vremenima teških iskušenja i trauma, ljudi su tražili utjehu i snagu u džamijskom okrilju. Okupljali su se ispred mihraba, koji su uglavnom postavljani na bedemima naše domovine, na važnim tačkama i mjestima. U njima su bili naši autoriteti, jedan korak ispred džemata, a koje su naši ljudi slijedili i slušali.  Stoga, naše postojanje i naš opstanak vezan je za naše mihrabe i džamije.
Džamije su simboli naše slobode. Stoljećima su nas oslobađale i u nama čuvale važan osjećaj slobode. Bili smo slobodni i dostojanstveni u povijesti onoliko koliko smo u džamije ulazili i u njima se na sedždu Bogu spuštali. Također, džamije su mjesta koja čuvaju sve naše vrijednosti, tradiciju, autoritete, osvježavaju naša sjećanja. Džamije nas povezuju i sa svim prethodnim generacijama, čestitim ljudima, vakifima, imamima, hafizima, mujezinima i gazijama.
U džamijama se učimo redu, poštivanju starijih, slušanju učenih, samilosti prema mlađima. U džamijama preuzimamo svoje obaveze i shvatamo svoju ulogu. U džamijama spoznajemo svog Stvoritelja. Kao takva, džamija je i simbol naše zrelosti.
Stoga, čuvajmo naše džamije. Naš odnos prema džamijama, u mnogome će odrediti i naše stanje i položaj. Također, čuvajmo i sve ukrase naših džamija. Čuvajmo sve džamijske običaje, tradicionalne mevlude, tevhide i zikrove, dječije hatma dove, itikafe, mukabele, ikrar dove, i mnoge druge lijepe adete i ukrase.

Draga braćo i sestre!

Tokom aktuelne pandemije u našim džamijama svakodnevno se uče ezani, salavati, obavljaju namazi, uče mukabele. Džematski odbori se brinu o džamijama, uređuju ih i pripremaju. Stoga, radujmo se našem ponovnom okupljanju u našim džamijama. Naš žal i potreba za džamijom u vremenu ovog iskušenja jasna je potvrda pripadnosti i znak čiste vjere. 

Budimo prave sahibije svoga vatana. Tražimo sve Allahove znakove, sve čuvare i ljepote ove zemlje. Ta svijest budi duboko poštivanje. Tada se vjera u srcu smiruje a u djelu upotpunjuje.

Molimo dragog Boga da ukabuli naše ibadete, naše namaze, post, zekat i druga dobra djela. Molimo dragog Boga da se smiluje našim umrlima, a našoj djeci da podari selameta. Molimo dragog Boga da naše džamije budu svjedok za nas a ne protiv nas i naših porodica. Amin“.