Hvaljen neka je Allah. S Njegovim imenom počinjemo svaku besjedu i govor, sve dobre postupke i poslove naše. On je Gospodar svega: znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog.

Neka je blagoslovljen poslanik Muhammed, a.s., plemeniti i iskreni posljednji vjerovjesnik među ljudima, njegova porodica i njegovi sljedbenici u svim vremenima!
Zamolimo Uzvišenog Allaha u ovom odabranom danu, u danu našega zajedništva:
za ljubav i blagoslov u našim porodicama,
za ljubav i slogu u našim džematima i našoj zajednici,
za ljubav i poštovanje među različitim narodima, koji su braća i sestre, rođeni od jedne majke i jednog oca.
Dragi vjernici, poštovani džematlije!
Svakom zorom Allah najavljuje Svojim stvorenjima novi dan i novu nafaku, a svakom večeri nas vodi na počinak i odmara za novi dan. Ovaj ciklus se ponavlja iz dana u dan, od kako je Bog stvorio nebesa i Zemlju.
Mi vjerujemo u jednog Boga, Gospodara svjetova. Vjerujemo da nema snage i moći do u Allaha. On je stvorio ovaj divni svijet iz Svoje dobrote i milosti.
Allaho Sebi kaže da je„Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako čvrsto vjerujete; drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje. – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka drevnih!“(Ad-Duhan, 7-8.)
Kod onih koji budu vjerovali u Njega i molili Ga Njegovim lijepim imenima,dobra djela činili, a od ružnih odvraćali, i ljudima lijepe riječi govorili,vjeraće rasti, duše na ovom svijetu bitizadovoljne(i On s njima zadovoljan), a njihovo bratstvo i međusobno povjerenje u zajednici iz dana u dan biti jače i snažnije.
Za takvo ovozemaljsko postignuće, za taj vrhunac života i sreće, jedna je staza, jedan utabani i lijepi put. To je svjesna i voljna pokornost i predanost Bogu Jedinome, Njegovoj odredbi i Njegovom vjerozakonu. To je duga i beskompromisna borba sa sobom, sa svojim lijenostima i ograničenjima, sa svojim sklonostima ka lošem i zlu, ka olahkoj osudi drugih i s brojnim predrasudama o drugima… Islam je put na koji je Bog uputio Adema (a.s.), kako bi ga vratio njegovoj iskonskoj prirodi. I za nas je to smjer u kojem se trebamokretati u ovom životu: Allah nas je stvorio u najljepšem obliku, ahseni takvimu, i dao nam je sistem vjerovanja, ponašanja i djelovanja pomoću kojeg možemo proživjeti naš život upravo tako. A ima li išta ljepše od ahseni takvima?
Vjera u Boga, dobročinstvo prema roditeljima i rodbini, prema siročadi i siromasima, prema braći i sestrama, ali i naš namaz, i naš zekat, i naša dobra djela, sve su to niti od kojih je ispredeno Božije uže, za koje Allah kaže: „Svi se Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte“. Nema niti jedne zajednice ili naroda u povijesti ljudskog roda koji je raspleoto uže, zanemario Božije riječi, a da mu vjera nije oslabila, ideal ishlapio, duša postala ravnodušnom, a on stradao ili bio izgubljen u vremenu i prostoru.
Muslimane okuplja pozivislama koji odjekuje Zemljom punih 14 stoljeća: Allah je najveći, on je Gospodar svjetova. Staza islama ispunjena je trudom i naporom muslimana, čestitih muškaraca i žena, koji žive svoju vjeru dostojanstveno, kao ljudi, u miru s drugima, na Božijoj zemlji, poštujući Božiju riječ i služeći ljudima.Tokom povijesti, bilo je mnogo teških trenutaka, godina i stoljeća za zajednicu muslimana. O tome svjedoči i životMuhammeda, a.s.On je ponižavan, mučen glađu i proganjan.U najtežim mukama su ubijani i mučeni njegovi sljedbenici. Takoostavljeni i nezaštićeni od ljudi, snagu i oslonac su našli u svojoj vjeriu Boga i dobroti Muhammeda, a.s. Vjerovali su u Božiju riječ da mukama mora doći kraj, i da ih čekaju mir, spokojstvo i nagrada na Sudnjem danu.I tada,u teškim prilikama punim kušnji i izazova, kada strah ovlada osjećanjima, uz Vjerovjesnika su našli smiraj, svoju vjeru i put spasa.U njihovim dušama ugnijezdila se misao o neprolaznoj vječnoj istini, kojoj su se zaputili i koja je ispunila njihovo biće.

Draga braćo i sestre!
Ono što vjernika čini vjernikom jeste njegova duboka vjera u Boga i njegovo proviđenje. Ponekada se i nama njegov naum čini iskušenjem, a ponekada ga slabo razumijemo, pa ga se bojimo i strepimo od njega. Dva su straha našeg vremena koje moramo nadići s vjerom u Boga. Strah od čovjeka koji migrira i bolesti koja se širi. Znajmo da vrijeme rasijava ljude po zemlji, kao što vjetar rasijava sjemenje.Allah je sijačljudi na tim velikim i nepreglednim zemaljskim oranicama, od postanka svijeta do danas.Bog čini da vjetar puše kada On hoće i da stane kada On hoće. Ljudi ne mogu stvoriti vjetar kojim bi rasijali ljude, ali mudraciznaju kako da načine jedro, da uhvate vjetar i da pomoću njega plove ili pokreću boljitak.

Braćo i sestre!
Naša vjera u Boga ovih dana je na velikoj i ozbiljnoj kušnji.Prepali smo se bolesti. Zanemarili smo temeljnu Božiju poruku o kojoj nam govore i Biblija i Kur’an: život je satkan od iskušenja koja nas pratena našem zemaljskom putovanju.
Nemojmo slušati nadri učitelje kako nas plaše Kijametskim danom i dizanjem Allahove milosti od nas. Subhanallah! Kao da to mi, ovako malehni i beznačajni, možemo i nazrijeti a kamoli znati.
Umjesto straha, naučimoljude da se boje Boga i da vole druge. Naučimo ih da obavljaju molitvu, da se brinu o svojim roditeljima i svojim bližnjima, da poštuju svoje komšije i da s njima saosjećaju u teškoći i raduju se u radosti.Naučimo ih da poštuju svačije pravo, da ne lažu, da ne kradu, da ne čine preljubu, da se ne boje ljudi.
Stoga, nadiđimo strah. Budimo čvrsti i jaki, hrabri i odvažni! Ne dozvolimo da robujemo strahu od bolesti koja nas može i zaobići, ako se pravilno i odgovorno postavimo.
Moramo u sebe istinski primiti Božije riječi:

إِنَّمَا ذَٰلِكُمُ الشَّيْطَانُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَاءَهُ فَلَا تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

„To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste pravi vjernici!“
O pošasti koja nas je snašla mislimo kao o još jednom testu naše vjere, plemenitosti i odlučnosti. Budimo hrabri u njegovom polaganju. Jer, on će proći, a istinska predanost Bogu i čvrstina uvjerenja u Njegovu milost trajne su vrijednosti.
Sjetimo se da nam Allah može svakog časa donijeti olakšicu i izbaviti nas iz nevolje u kojoj smo se našli. Sjetimo se poruke koju nam je uputio naš voljeni Pejgamber: „Svakoj bolesti ima lijeka osim od smrti“.
Vodimo računa o sebi, o svojoj svakodnevnoj higijeni i o mogućnostima da se bolest i na nas proširi. Ako imamo imalo sumnje u nju ni časa nemojmo oklijevati. Možda takva naša odlučnost bude dragocjena u našem spašavanju i spašavanju onih oko nas.
Pridržavajmo se uputstava za ponašanje u ovoj situaciji. Naša su srca shrvana zbog teške odluke da ni u džamije ne idemo. No, ako ćemo i tako doprinijeti sprječavanju zaraze, onda neka naša srca budu vesela što smo, u ime Boga, poslušali one koji su najodgovorniji među nama. U ovim danima koji su pred nama oslonimo se na naše dove i na znanje naših ljekara.

Razumimo ovo kao Božiji znak kojeg nam daje. Samo vjerom možemo pobijediti strah.Danas vam velim isto ono što je Musa, a.s. govorio narodu svom kada ga je obuzeo strah od Faraona:„I Musa reče: „O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani. U Allaha se uzdamo! rekoše oni. Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje! I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: „U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike“.(Junus, 84-87.)
„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.“ Allah će zaista održati obećanje“. (Ali Imran, 8-9.)
Gospodaru naš, pomozi nam u borbi protiv ove kušnje i učini da iz nje izađemo jači.
Amin!