Hutba reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici

HUTBA REISU-L-ULEME POVODOM 25. GODIŠNJICE GENOCIDA USREBRENICISARAJEVO, 10. JULA (MINA) – Dostojanstvo jednog muslimana ogleda se u tome da drugima dadne do znanja da pamti i ne zaboravlja dobro kojesu mu učinili, ali i zlo koje su mu nanijeli – poručio je reisu-l-ulema Islamskezajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef.

Kavazović u hutbi povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici.Kazujući hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, reisu-l-ulema je podsjetio da nas je Muhammed a.s., poučio da nije dobar onaj musliman koji nije zahvalan ljudima na dobru, jer „Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Bogu“. -Također nas je poučio da nije savjestan musliman onaj koji dozvolida ga iznova varaju, odnosno da ga „zmija ujede dva puta iz iste rupe“.Nema veće sramote od one u kojoj musliman živi ponižen u vlastitoj kući.Priroda naše vjere zahtijeva pobunu protiv poniženja, odlučnost u borbiprotiv zla i nepravde, gdje god da se nađu – poručio je, između ostalog,reisu-l-ulema Kavazović, koji će sutra u Potočarima predvoditi dženazu zadevet žrtava srebreničkog genocida.Hutbu reisu-l-uleme povodom 25. godišnjice genocida u Srebreniciprenosimo u cijelosti:Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova, s Čijim imenomzapočinjemo svaku našu dovu, svako naše obraćanje i svaki naš dobarposao. Neka su salavati i selami na sve vjerovjesnike i posljednjeg međunjima, voljenog Muhammeda, a.s., njegovu porodicu i ashabe. Ištemo oprost i milost za naše šehide u ovom danu i u svakom danuu kome sunce izađe. U našim srcima i u našim dovama su sinovi i kćerkeSrebrenice, i živi, i mrtvi, mučki ubijeni od ruku zločinaca u zločinuGenocida. Proklet neka je svaki zločinac i njegovo djelo i oni koji su mupomagali, do Sudnjega dana.Braćo i sestre!Danas je petak, 10. juli 2020. godine. Vrijeme je džuma-namaza.Mu’mini su u svojim džamijama na namazima, skrušeno u svojim dovamaspominju Allaha, moleći za Njegovu milost i oprost. Zahvalni smo nablagodatima koje nam On daruje svakoga dana. Ovdje smo na Njegovpoziv, jer je petak dan našeg zajedničkog namaza, dan obnovljenogzavjeta da ćemo slušati Allahovu riječ i odazivati se Njegovom pozivu.

Snaga vjere jednog muslimana ogleda se u njegovom moralnomponašanju u teškoćama i nevoljama i u istrajnosti na Božijem putu.Musliman, čija vjera u Boga je čvrsta i postojana, neće pokleknuti uteškoćama i tegobama, pa čak ni onda kada je i njegov život u pitanju.Iskren musliman će strpljivo podnositi nedaće, koje pogode njega i njegovebližnje, i spreman je podijeliti s drugima patnju, dajući sve od sebe daotkloni nesreću i bol, pružajući pomoć i dijeleći saosjećanje s drugima.Temelj naše vjere u Boga je naše uvjerenje da su snaga vjere u Allaha ipovjerenje u vjerovjesnika Muhammeda i zajednicu vjernika ono iz čegacrpimo svoju snagu i na čemu temeljimo svoj moral. Allah, dž.š., kaže: „A snaga je u Allaha i u Vjerovjesnika i uvjernika, ali licemjeri neće da znaju“. (El-Muna?kun, 8)Braćo i sestre,Moralna veličina jednog muslimana ogleda se u njegovoj odlučnostida ustrajno vrši dobra djela, čak i prema onima koji su mu učinilinepravdu. Bez praštanja u zajednici i pokajanja u sebi nema mentalnogzdravlja zajednice, niti moralnog ozdravljenja pojedinca. Praštanje i kajanjesu nepresušni izvori dobra, dobročinstva i vjerničke ljepote, koji suneophodni za život u svakom vremenu i na svakom mjestu. Praštanje jesnaga i vrhunac vjere, a kajanje hrabrost da se prizna vlastita greška.Jedno od lijepih Allahovih imena je Onaj Koji mnogo prašta i Koji je milostiv.Njegove su riječi: „Strpljivo podnositi i praštati – tako trebasvaki pametan postupiti“. (Eš-Šura, 43). Ovaj kur’anski ajet bi trebaloda bude zapisan u srcu svakog vjernika, kao i hadis Allahovogvjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji je rekao: „Griješni su sinovi Ademovi,a najbolji među njima su oni koji se kaju“.Dostojanstvo jednog muslimana ogleda se u tome da drugima dadnedo znanja da pamti i ne zaboravlja dobro koje su mu učinili, ali i zlo koje sumu nanijeli. Muhammed, a.s., poučio nas je da nije dobar onaj muslimankoji nije zahvalan ljudima na dobru, jer: „Ko nije zahvalan ljudima nijezahvalan ni Bogu“. Također nas je poučio da nije savjestan musliman onajkoji dozvoli da ga iznova varaju, odnosno da ga „zmija ujede dva puta iziste rupe“. Nema veće sramote od one u kojoj musliman živi ponižen u vlastitojkući. Priroda naše vjere zahtijeva pobunu protiv poniženja, odlučnost uborbi protiv zla i nepravde gdje god da se nađu. Braćo i sestre,Ne poginjite glavu pred zlom i nasiljem, jer zlobnici i nasilnici nezaslužuju da im se klanjamo, poginjemo glave i osjećamo strah istrahopoštovanje prema njima. Neka nam uvijek budu na umu Allahoveriječi: „I ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici“. (AluImran, 175)Istine i darovi vjere moraju biti primljeni slobodno, a ne prisilno.Vjera ne trpi ropski odnos među ljudima. Naša pokornost pripada Bogu.Koliko god da živimo, na kraju puta ćemo morati stati licem u lice s Tajnomživota i posvjedočiti istinu o sebi pred Gospodarem svijeta.

Ali, vjera odnas zahtijeva da i u našem ovozemaljskom životu stanemo jedni naspram drugih, da pogledamo jedni drugima u lice i da priznamo vlastite greške izlo koje je počinjeno, u nadi da će nas istina iznova sjediniti i osloboditi. Vjera koja se iskreno ispovijeda Bogu od nas traži da odbacimo odsebe đavolje slavljenje zločina i njegovih izvršilaca. Traži da odbacimolažne heroje, ubice i da prihvatimo riječ Božiju koja nam je došla kaospasiteljica i radosna vijest, kazana ustima navjestitelja Musaa, Isaa iMuhammeda, neka je na sve njih Božiji mir i spas. U ovim danima našeg sjećanja na braću i sestre, žrtve Genocida uSrebrenici, iznova potvrđujemo davno izrečenu istinu vjere: ne možečovjek služiti samome sebi, a da ne počne ljubiti svoj lik ili lik svog naroda,pretvarajući ga u lažno božanstvo. Znajte, braćo i sestre, ako čovjek neštuje istinitog Boga, ako njegovi ciljevi nisu u službi dobra, tada on sebisazdaje lažne bogove, da bi opravdao svoje zlo. A dobro i zlo nisu isto,kaže Kur’an, makar nas i zbunjivalo mnoštvo zla, koje u svijetu vidimosvaki dan. Na licu svake žrtve zločina, ma gdje zločin bio počinjen, krvavi sutragovi lažne vjere i krivovjerja. Vidimo to na svakom mjestu, a posebno umezarju Genocida u Potočarima. Bijeli nišani na mezarju u Potočarima su svjedoci. Njihova slika ćeopominjati i onda kada nas ne bude da kao živi svjedoci govorimo o zlukoje je počinjeno rukama onih koji su ga u svojoj duši zametnuli. Dovomćemo čuvati sjećanje na naše najmilije, otimat ćemo njihove likove odzaborava, uvjereni u njihovu nevinost i besmrtnost.Braćo i sestre,Prošlo je dvadeset i pet godina od kada su oni koji su bili srpskavojska i policija počinili genocid u Srebrenici. Posljedice tog zla, koje seobrušilo na naše živote, osjećamo svi, na mnogo načina u našoj zemlji i usvijetu. Kolika je bila silina zla koja se sručila na Srebrenicu govori nam i tos kakvim poteškoćama se susrećemo i danas da ga zaustavimo iprekinemo ga. Sada mnogo jasnije vidimo da se zlo Genocida iz Srebrenice ne moželahko savladati i da će njegov otrov još dugo cirkulirati ovim prostorima.Razlog tome je što se zlo ne može prevladati pasivnim odnosom članovazajednice. Sa zlom se mora voditi borba; na njega se mora ukazati; ono semora osuditi i prezreti, inače će poželjeti da trijumfuje, da se pokaže kaodobro i korisno. Zadnjih godina smo svjedoci takvih pokušaja. ZloGenocida iz Srebrenice puzajući nastoji zadobiti glas među nama, podićiglavu i opravdati svoje postojanje. I danas, dvadeset i pet godina poslije, zapanjeni smo da, i pored svihsaznanja i potvrđenih činjenica u sudskim presudama o onome što sedogodilo u Srebrenici, svjedočimo ljudskom beščašću onih koji to zlopodržavaju i negiraju. Nije rijetkost da promotori tog zla buduinstitucionalno nagrađivani. Primjer za to je Švedska kraljevska akademija.Zbunjuje nas oklijevanje OHR-a da nametne zakon o zabrani negiranjagenocida i zločina u Srebrenici i na drugim mjestima. To oklijevanje naspodsjeća na jeftinu trgovinu i podilaženje zlu. Sve to nas vraća u vrijeme Agresije, kada je zbog oklijevanja Vijećasigurnosti UN-a, genocid u Srebrenici i počinjen. Na drugoj strani, raduje nas što zemlje, poput Velike Britanije, Kanade i Sjedinjenih AmeričkihDržava, čvrsto stoje uz žrtve i ne dozvoljavaju da se Srebrenica zaboravi.Braćo i sestre,Uprkos svim poteškoćama, život u Srebrenici se obnavlja. Istina oonome što se dogodilo polahko, poput sunčevih zraka, razgoni tamu kojabi željela vječno ovladati ovim prelijepim gradom. Ljudi prilaze jednidrugima, svjesni tereta koji im je natovaren na njihova slabašna pleća.Vjerujem da će muslimani i pravoslavci naći načina da razumiju jednidruge i da jedni drugima pomognu. Prošlost koja je teška može biti i prilikaza bolje upoznavanje i za bolju budućnost. Svi dobri ljudi sa svih strana trebaju pomoći Srebrenici, ne tako štoće šutjeti o onome što se dogodilo, već upravo tako što će nastojatiobjasniti odakle je zlo došlo, kako bi ga se razumjelo. Srebrenica bi trebalapostati mjesto kulture sjećanja, ne samo na Genocid u njoj, već na sve štonam se događalo devedesetih godina prošlog stoljeća. Sutra ćemo se okupiti na mezarju u Potočarima, da se namazom idovom sjetimo naših najmilijih. Mi vjerujemo da su naši šehdi živi i da seraduju našem dolasku i svakoj našoj Fatihi koju im proučimo. Svaka našaposjeta njihovom mjestu boravka, njihovom mezaristanu u Potočarima,neprekinuti je živi razgovor koji traje i koji donosi smiraj dušama onih kojijedni za drugima žude. Neka svaka naša posjeta šehidskom mezaristanubude naš zavjet da ćemo ostati okrenuti dobru i miru među ljudima. Kolikaje blagodat mira znaju oni u koje se uselio nemir, kojima je nanesena teškabol i patnja. Pa, ipak, braćo i sestre, budimo svjesni Božijeg obećanja da ježrtvi ostavljena posljednja riječ – dova, i da između dove žrtve i UzvišenogBoga nema perde, niti zastora. Braćo i sestre, uputimo dove za nas, za naše najmilije, za žive imrtve, u ovom danu sjećanja na braću i sestre čiji životi su postali vječnizalog naših zemaljskih života. Gospodaru naš, Tebi okrećemo lica naša, moleći Te za Tvoju pomoć izaštitu: zaštiti nas i druge od zle napasti naše i zle napasti dušmana naših,koji prema nama mržnju pokazuju i samilosti nemaju.Gospodaru naš, obraduj naše šehide Tvojom zaštitom, milošću ioprostom, onako kako si im to u Svojoj knjizi obećao.Gospodaru naš, pomozi nam da se u prsima našim ne nastani mržnjai osveta prema onima koji su nam zlo učinili, već da uvijek postupamo popravdi koju Ti zahtijevaš.Gospodaru naš, primi naše dove i dove onih koji su nas u vjeripretekli, učvrsti nam pouzdanje u Tvoju riječ i zaštiti nas od naroda koji nevjeruje.Gospodaru naš, podari svim ljudima Svoju milost i blagoslov i uputinas stazama mira i dobročinstva kojima ćeš Ti biti zadovoljan.Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro nabudućem svijetu i sačuvaj nas teških dunjalučkih iskušenja, bolesti i rata. Gospodaru naš, Ti si mir i od Tebe je mir, neka se slavi ime Tvojeuzvišeno, o Plemeniti!Amin!