Preporod

Poštovani,

u novom broju štampanog i digitalnog izdanja Preporoda od 15. juna možete pronaći, između ostalih, teme:

Kratka povijest rasizma u Americi

Smrt u Minneapolisu jedan je u nizu tužnih događaja koji su obilježili historiju Afroamerikanaca u SAD. Sve je počelo 1619. godine kada su Portugalci dopremili 20 i više Afrikanaca koje su kidnapovali u Angoli i prodali kao robove u tadašnjoj britanskoj koloniji Virginija.

Ozbiljna zabrinutost za pad Američke imperije?

I bez obzira na činjenice da ekonomija propada, da nezaposlenost doseže rekordne cifre, da je rasizmom unutarnja američka sigurnost ozbiljno narušena, da američki građani umiru u rekordnom broju, kao i u proteklih skoro četiri godine, predsjednik Trump nastavlja u istom tonu

Intervju Meše Selimovića za Preporod 1972. godine: Moja filozofija je iz mog muslimanskog korijena

U povodu obilježavanja 50 godišnjice Preporoda i 110 godina (1910-2020) rođenja od Mehmeda Meše Selimovića ponovo objavljujemo intervju koji je prešućen u tadašnjoj javnosti.

“Treba da se oslobodimo inertnosti, nepovjerenja prema drugima, vezanosti za sve što je zaista prošlost, a da sačuvamo merhamet, humanost koja je postojala i u najtežim vremenima. Ta osobina našeg svijeta izgleda mi i najljepša i najvrjednija. Svijet se više izmijenio u spoljašnjem gledanju nego u duši ljudi.

(…) nisam protiv religioznog osjećanja ako nije isključivo, ako ne odvaja ljude, ako ih ne navodi na nasilje makar i u mislima. Ne mogu da budem protiv religioznog ubjeđenja već i radi toga što je moja majka bila vrlo religiozna, i sve do svoje smrti, prije nekoliko godina, klanjala pet vakata dnevno. Iako komunista, složiću se sa svakim vjernikom koji iskreno i djelotvorno želi saradnju svih ljudi svijeta.

(…) Bosna je za mene rodno tle, izvor svega što znam i osjećam, nju najviše volim i njoj najviše predbacujem. Zbog ljubavi.

(…) Tako je, uza sve uticaje, na ovom razmeđu svjetova, bosanska misao – sinteza tuđeg i svoga, autohtona i univerzalna. Ranije jače izražena, potisnuta u XIX vijeku, ta misao se danas uklapa u zajedničke tokove, koristeći sva duhovna dostignuća svijeta, ali ne zaboravljajući svoju tradiciju.“

Intervju: Husein Hasković, jedan od najboljih bh. pjesnika

“A što se tiče naših značajnih pisaca, u vezi s tim, obilježavanja nekih bitnih datuma, valja imati u vidu da je književnost u postsocijalističkom kulturnom modelu izgubila opću važnost. Davno je to prorekao Osip Mandeljštam: Poezija se cijeni samo u onoj zemlji gdje se za nju plaća glavom…

U mojim pjesmama niko nije preživio, tolikima se ni za grob ne zna, pa: neispisani iz knjige živih / neupisani u knjigu mrtvih / ni živi ni mrtvi zanavijek!Pa im moje pjesme dođu kao kenotafi, neki moj imaginativni mezaristan.“

Ispovijest majke: Borba s dilerima je horor

‘Mama ubit će me, moram platiti dug…!’, kazao mi je sin. Sve što je ostalo od oca prodano je i zamijenjeno za “zlo”. Nažalost roditelji uvijek zadnji saznaju. Teško prihvataju istinu da se radi o njima i njihovom djetetu. Ja to zovem nojevsko guranje glave u pijesak ili bolesno uvjeravanje da se to dešava nekom drugom, a ne vama. Nema šanse. Ja sam rano uspjela prepoznati i razotkriti prve simptome koji su me porazili. Enormno povećan apetit. Dvije-tri litre vode u par sati. Spavanje neuobičajeno. Kasnije se sve više stanje pogoršavalo na način da je mom sinu stalno trebao novac za nešto. Polahko su počele da nestaju vrijedne stvari iz stana, kompjuter plaćen 1500KM, srebro, zlato, kožne, krznene jakne, tek kupljene cipele, patike…“

Razgovor: Sead Omeragić

“Prvo su iz policije otjerali sve one koji su bili u Armiji RBiH. Bilo je to čišćenje najčestitijih. U isto vrijeme nikada tu čistku nisu uradili u tzv. Herceg Bosni ili RS-u, gdje su donedavno u policiji otkrivani počinitelji najgorih zločina. Onda su izbacili sve prognane iz stanova koji su bili u vlasništvu Srba, koji su prije napada napustili gradove. Tek kad je većina stanova vraćena Srbima, počeo je proces vraćanja bošnjačke imovine u RS-u. Uvijek bi ti stranci rekli: Ako hoćete Bosnu i Hercegovinu morate uraditi prve korake. Po istom principu odvijao se napad na “ratne političare kod Bošnjaka”. Kod Srba i Hrvata je prva postava završila u Hagu. Sve vrijeme su ovdašnji novinari skidali glave Bošnjacima i to tako temeljito da se nisu zaustavili sve dok na vlast nisu doveli šestu ili sedmu političku postavu Bošnjaka.“

(…)

“Novinari su nekad bili poput onog trećeg komšije koji je bio spreman i da pogine za ideale i više ciljeve. Danas su novinari poput one dvojice koji su u stranačkim redovima.“