„Poema o bosanskom bijelom šehidu“ autora prof. dr. Džemaludina Latića koja je premijerno izvedena 27. septembra na sceni Bosanskog kulturnog centra (BKC) u Sarajevu povodom 110. godišnjice Udruženja ilmijje Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini, izazvala je brojne pozitivne reakcije predstavnika akademske, kulturne i društvene zajednice naše zemlje.

Jasmin Duraković, direktor Bosanskog kulturnog centra, izrazio je zadovoljstvo što je ova institucija kulture bila domaćin premijernog izvođenja Poeme, te je kao filmski reditelj i producent za Agenciju MINA ponudio svoj osvrt na ovo ostvarenje.

„Latić predstavlja tragediju koja se desila jednom narodu, i on zapravo uspijeva iz islamske duhovnosti da kroz svoj poetski rukopis stvara djela univerzalne vrijednosti. Kad Poemu transformiramo u scensku predstavu, ona dobija nove dimenzije. Imali smo priliku da gledamo moćno, inspirativno, potrebno i upozoravajuće umjetničko djelo. Poredeći je sa Infernom, možemo kazati da je svako djelo zasebno, ali je možemo pročitati kao nastavak onog što smo imali u Infernu. Bitno je da se pokazuje da ovakav tekst i ovakvi projekti mogu da spajaju islamsku duhovnost s općim kulturnim vrijednostima, te da na taj način dovodimo u harmoniju i vjersko i kulturalno“, istaknuo je Duraković.

Prof. dr. Zehra Alispahić, profesorica na Fakultetu islamskih nauka (FIN) Univerziteta u Sarajevu je izjavila kako se Islamska zajednica može ponositi ovakvim projektom.

„Na ovim prostorima su uvijek živjeli ljudi koji su za visoke ideale i istinske vrijednosti bili spremni žrtvovati svoje živote. Zato je ova naša zemlja vijekovima natapana krvlju šehida i nevino ubijenih ljudi. O tome svjedoče znana i neznana mezarja i zasigurrno nikad otvorene grobnice. Rijetko smo svoju tugu i gubitke različite vrste znali pretočiti u jasne i umjetnički valorizirane izričajne forme kojima bismo hrabro progovorili o teškim i turobnim istinama koje smo prolazili. Tako su mimo pamćenja ostali brojni genocidi, kulturocidi i eliticidi koje je ovo podneblje prošlo u vijekovima iz nas. Priča o bosanskom bijelom šehidu napisana perom našeg istaknutog književnika Džemludina Latića, posvećena prije svega brojnim alimima, imamima, muderrisima i mallimama, priča je o svim ubijenim ljudskim entitetima ovoga podneblja“, kazala je Alispahić.

Dodala je kako je adaptacija i scenska postavka poeme „početak umjetničkog valoriziranja teških stradanja ovoga podneblja, ali i uzdizanja ovdašnjeg čovjeka ojačanog tegobom gubitka i rastanka i snažnom vjere u Boga koji je jedino utočište i snaga.“
„I kao što Latićev Srebrenički inferno uvijek i iznova budi osjećaj gordosti i dostojanstva da nas ima i da će nas biti, ako Bog da, tako i Poema o bosanskom bijelom šehidu, postavljena na pozorišnim daskama i uz sjajnu glumačku i horsku izvedbu ostaje kao sjajan umjetnički zapis generacijama koje dolaze da se ovdje umiralo da bi se i dalje živjelo. I kao poticaj da se ovakve istine moraju pretočiti u trajne umjetničke izričaje“, poručila je Alispahić.

Svoju ocjenu Poeme iznio je i Damir Galijašević, etnomuzikolog.

„Asocijacija na Džemaludina Latića je da je on autor nezaboravnih stihova koji apsolutno dotiču čovjeka koji osjeća Bosnu, a posebno ako uz Bosnu osjeća i islam, a ja sam jedan od tih. Kada sam vidio da se dešava promocija Poeme, bilo je jasno gdje ću biti tog dana. Kad smo pomislili da smo vidjeli sve što smo mogli, iz raskošne umjetničke lepeze Latića, on nas je prijatno iznenadio svojom snagom da s malo riječi kaže puno toga. Ni jedna tragedija se ne može mjeriti s tragedijom koju je opjevao Inferno. Ne znam da li smo dobili novi Inferno, ali smo zasigurno dobili nastavak. Ovo je drugi dio, koji govori o istoj tragediji, ali na drugačiji način“, kazao je Galijašević.

Ammar Jažić, kompozitor i muzički producent Poeme, naglasio je kako je ona nešto novo što će kulturni fundus Bošnjaka muslimana značajno obogatiti i na kulturnu svjetsku scenu staviti kao ravnopravne s drugim kulturama.

„Ovo je veliki iskorak. Poema predstavlja otvaranje jednog novog poglavlja koje će zasigurno generacijama koje dolaze pokazati i ostaviti trag jednog vremena i zapis o onome što je bilo. S druge strane, poema umjetničkom kvalitetom, sadržajem i jezikom kojim se obraća publici, sigurno je jednaka bilo kojem drugom svjetskom teatarskom komadu. Nezahvalno je porediti Poemu i Inferno, ali mislim da smo dobili jedno djelo koje će ostati kao kvaliteta pečat, kao kulturni spomenik sjećanja“, ocijenio je Jažić.