U svim džamijama u Bosni i Hercegovini i dijaspori danas je kazivana hutba povodom razornih zemljotresa u Pakistanu, te organizirana sergija za pomoć narodu ove zemlje.

„U danima neopisive patnje i iskušenja kroz koje ovih dana prolaze naša braća i sestre u Pakistanu, ne smijemo stajati po strani i nijemo posmatrati ovu tragediju, to od nas zahtijeva ne samo plemenitost, nego i pravda koja je sestra pobožnosti“, kaže se, između ostalog, u hutbi kojom je Islamska zajednica pozvala na solidarnost sa pakistanskim narodom.

U hutbi se također podajeća i da je narod Pakistana pružao nemjerljivu pomoć našoj državi u najtežim danima agresije.
„Materijalna, humanitarna i svaka  druga vrsta pomoći koju nam je pakistanski narod organizirano slao, nije bila uslovljavana i njome se nije težilo nikakvom političkom cilju i interesu. Bolji poznavaoci prilika tvrde da je u odsudnim danima po opstanak naše domovine solidarnost bratskog naroda iz Pakistana bila od presudne  važnosti“, istaknuto je.

Agencija MINA hutbu za Pakistan prenosi u cijelosti:

„Hvala Allahu, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih svjetova koji je Sebi milost propisao, koji voli dobročinitelje, a ne voli zulumčare i nasilnike.  On izvodi na Pravi put koga hoće, mnogo prašta i obilnu opskrbu pruža.

Neka je Allahov blagoslov na poslanika Muhammeda, a. s., pečata vjerovjesnika i milost svjetovima, koji je iskrenim sljedbenicima, vjernicima i vjernicama nagovijestio da će im za svako učinjeno dobro djelo u Božije ime,  Milostivi višestruko uzvratiti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je  rekao: Ko otkloni od vjernika neku od dunjalučkih nedaća, Allah, dž.š., će od njega otkloniti neku od ahiretskih nedaća. Ko olakša onome ko je u teškoj situaciji, Allah, dž.š., će njemu olakšati na dunjaluku i na ahiretu. Ko sakrije sramotu vjernika, Allah, dž.š., će sakriti njegove sramote na ovom i budućem svijetu. Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu.

Draga braćo,

proteklih sedmica stizale su zabrinjavajuće vijesti o katastrofalnim poplavama koje su pogodile Pakistan. Očevici svjedoče da ovakav klimatski poremećaj nije zapamćen u novijoj povijesti. Svijet je zapanjen prizorima  i razmjerama katastrofe.

Još od sredine juna višednevne kiše koje su bez prestanka padale pokrenule su ogromne poplave i klizišta. Rijeke su se izlile iz svojih korita noseći sa sobom kuće, puteve i mostove. S lica zemlje izbrisana su čitava naselja, sela i gradovi.

Najmanje jedna trećina površine države Pakistan je poplavljena. Više od 30 miliona ljudi ostalo je bez igdje ičega i moralo je napustiti svoja ognjišta. Srušeno je i oštećeno skoro dva  miliona kuća, od kojih je više od pola miliona potpuno uništeno.

vakuirani stradalnici sa poplavljenih područja smješteni su u improviziranim i neuslovnim šatorima. Nedostaje hrane, lijekova i osnovnih higijenskih potrepština. Humanitarnoj katastrofi ne nazire se skoro rješenje.

Poplave su ostavile strašne posljedice na stočni fond. Uginulo je oko 750.000 domaćih životinja. Poremećena je  opskrba vodom i snabdijevanje hranom. Poplave su blatom i muljem zatrpale milione hektara najplodnijeg zemljišta i usjeva, upropastivši žetvu pamuka, riže i pšenice, uništivši rod povrća i voća. 

Prilikom nedavne posjete Pakistanu, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, izjavio je da je u  interventnoj pomoći stanovništvu i infrastrukturi  neophodno osigurati  najmanje 30 milijardi dolara.

Draga braćo,
još su svježa sjećanja na proljeće 2014. godine. Tada smo na vlastitoj koži iskusili očaj i  pometnju usljed poplava i klizišta. Vidjeli smo koliko je snage i materijalnih resursa potrebno mobilizirati da bi se vodena bujica stavila pod kakvu-takvu kontrolu. Tada smo bez oklijevanja, ne čekajući ničije apele i inicijative, pokazali nadljudsku solidarnost sa stanovništvom poplavljenih područja. Nismo štedjeli ni vremena ni imetka da priteknemo u pomoć braći i sestrama u nevolji. Njihova bol bila je i naša bol, s njima smo dijelili strah i brigu, ali i nadu da će saosjećanje koje pokazujemo u patnji i nesreći nadići sva iskušenja. Bili smo, s pravom, ponosni iskazanom građanskom solidarnošću.

Hvala Bogu, ovih dana, mnoge države i međunarodne organizacije, među kojima su i one sa muslimanskom većinom, organiziraju prikupljanje i dostavljanje pomoći najugroženijem stanovništvu u Pakistanu. Odgovorne institucije, ali i dobri i plemeniti ljudi su se pokrenuli i poduzimaju sve što je u njihovoj moći da se ublaži nesreća i umanji patnja civilnog stanovništva u Pakistanu.
Njima ćemo se, ako Bog da i mi bez kalkulisanja i odgađanja pridružiti. 

Bratski narod iz Pakistana, ovdje to treba glasno i jasno istaći, pružao je nemjerljivu pomoć našoj državi u najtežim danima agresije. Materijalna, humanitarna i svaka  druga vrsta pomoći koju nam je pakistanski narod organizirano slao, nije bila uslovljavana i njome se nije težilo nikakvom političkom cilju i interesu. Bolji poznavaoci prilika tvrde da je u odsudnim danima po opstanak naše domovine solidarnost bratskog naroda iz Pakistana bila od presudne  važnosti. Ta pomoć je upućena u uvjetima kada smo neprincipijelnom politikom Međunarodne zajednice i nepravednim embargom bili prepušteni sami sebi i osuđeni na nestanak. Učešće pakistanskih vojnika u jedinicama UNPROFOR-a pomoglo je u izgradnji mira i onemogućilo je agresore da počine još veće zločine u našoj zemlji. U danima neopisive patnje i iskušenja kroz koje ovih dana prolaze, naša braća i sestre u Pakistanu, ne smijemo stajati po strani i nijemo posmatrati ovu tragediju. To od nas zahtijeva ne samo plemenitost, nego i pravda koja je sestra pobožnosti. 

Tek praktičnim dobročinstvom  spram nevoljnika, pokazujemo iskrenu zahvalnost prema Stvoritelju, Izvoru i Darivatelju svih blagodati. ‘A šta ti misliš kako se može na blagodatima zahvalan biti? – roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara nahraniti siroče bliska roda,  ili uboga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.’ (Beled, 12-17)
Draga braćo,

neka su nam uvijek na umu Poslanikove, a.s. riječi kojima je opisao istinsku saosjećajnost među vjernicima: “Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je kao primjer jednog tijela: kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu se i pridruže u bolu s nesanicom i groznicom.”

Danas, u svim džamijama u domovini i dijaspori,  na  sergiji prikupljamo sredstva za pomoć narodu Pakistana. Svojim finansijskim prilozima potvrđujemo da naša srca nisu mrtva i da su beskućnici i nevoljnici u našim mislima i dovama. U ovom odabranom danu, skrušeno molimo Stvoritelja da nas  zaogrne Svojom milošću i zaštitom,  da  pruži pomoć, utočište  i utjehu svima koji pate i strpljivo podnose vlastitu nesreću.“