U okviru manifestacije “512. dani Ajvatovice” večeras je u Handan-aginoj džamiji u Pruscu održana javna tribina na kojoj o temi “Mijenja li me vjera?” govorio Izet-ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Zavidovići.

Uvodne i riječi dobrodošlice uputili su imam Handan-agine džamije Sakib-ef. Began i glavni imam Medžlisa Donji Vakuf Amir-ef. Čavak.

Efendija Čamdžić je ovom prilikom posebno naglasio da svima nama ne nedostaje znanja o vjeri, već uvjerenja koje nas pokreće da bi se vjera primjenjivala, odnosno živjela.

Prisutne Pruščane Čamdžić je podsjetio na definiciju vjere koja podrazumijeva vjerovanje srcem, očitovanje jezikom i potvrdu djelima.

U tom pogledu, podsjetio na djela zbog kojih je čovjek okarakterisan grješnikom, naglasivši važnost namjera u činjenju dobrih djela.

Između ostalog, Čamdžić se pozvao na podatke iz popisa stanovništva iz 2013. godine, prema kojem se u Bosni i Hercegovini devedeset posto ljudi svih nacija izjasnilo kao vjernici.

U tom kontekstu je ilustrovao i primjer toga kako je moguće da imamo devedeset posto vjernika, a imamo tako koruptivnu državu.
„Svi vazovi imaju zadaću da slušaoce potaknu da razgovaraju sa sobom. Ako vas noćas na to ne podstaknem, nisam ispunio svoj cilj“, kazao je Čamdžić.

O vrijednosti potvrđivanja vjere naveo je primjer Ebu Bekra, r.a., koji je dao svoj imetak na Božijem putu, ukazavši time prisutnima na pojavu da se takvo djelo danas već percipira drugačije.

Također, Čamdžić je, govoreći o činjenu dobra ukazao na potrebu i vrijednost nečinjenja i sprečavanja nasilja.

„Ako čovjek vjeruje da postoji Bog, onda on ne čini nasilje, jer vjernik zna da je Allah Silni i Svemoćni. Nasilje se može činiti prema sebi i prema drugome. Poslanik, a.s., nas obavezuje da spriječimo nasilje tako što ćemo slabog zaštiti, a nasilnika sprječiti“, kazao je ef. Čamdžić.

Između ostalog, naglasio je da u našem društvu imamo prostora da se borimo za pravdu, te ukazao na vrijednost uspostavljanje pravde u odnosu na ibadet.

„Mi očekujemo od drugog da rješava naše pitanje. Taj drugi ne postoji. Taj ‘drugi’ smo, ustvari, mi“, poručio je Čamdžić.

Govorio je i o važnosti svijesti o grijehu, odnosno o važnosti same tevbe, ukazavši na njeno značenje “povratka u stanje prije grijeha”.

„Vjera nije naš dolazak ovdje. Ovo je manifestacija. Vjera je život“, kazao je Čamdžić.

Prisutnima je ukazao na važnosti razmišljanja o ahiretu, o vječnosti u kojoj ćemo boraviti. Poručio je da su ibadeti i naredba dobrih djela radi čovjeka u cilju njegovog odgajanja, te da ne predstavljaju cilj sami sebi.

Konačna zadaća Poslanika je da odgoji čovjeka – podsjetio je on.

Čamdžić se osvrnuo i na pitanje čovjekovog razmišljanja o budućnosti.

„Čovjek se često pita šta nas čeka sutra. Niko to ne može znati. Vjernik ne pita šta nas čeka, već šta čeka na nas. Zadaća vjernika je da ne odgađa dobročinstvo“, poručio je glavni imam Medžlisa Zavidovići.

U svom izlaganju govorio je i o dostupnosti informacija i znanja u savremenom dobu, ali naglasio i besplodne rasprave kojima smo skloni, odnosno općeraširenu pojavu da se znanje ne primjenjuje.

Također, govorio je o ljudskom poimanju dunjalučke sreće i nesreće, podsjetivši na riječi Poslanika a.s. u kojem se poručuje da je vjerniku uvijek dobro.

„Ono što mi vidimo na dunjaluku kao tragediju, to može biti ahiretska sreća. Šta je vjernik? Kakav moraš biti vjernik da ti je dobro u dunjalučkoj nesreći? Vjernik koji vjeruje u Božije određenje, on uvijek gleda naprijed“, istaknuo je on.

Pojasnio je razliku između nafake i kapitala, odnosno onoga što je zagarantovano čovjeku – nafaka, i ono što čovjek može povećavati – kapital. Uz to govorio je i pogubnosti pohlepe.

„Zadaća vjere je da pohlepu drži pod kontrolom. Vjera je postavila mjeru. Pohlepa je bolest. Ona razara porodicu“, poručio je Čamdžić.

Prisutne je podsjetio da je vjernik onaj od kojeg je svako siguran, te da vjera nije vanjština.

„Šta će nam vjera ako nas ne mijenja? Šta je vjera, ako ne pokreće?“, kazao je Čamdžić.