Autor: Samir Tandir, član Sabora IZ

Tačno je, nosio sam pelene (rođen sam 1984. godine) kada je Mustafa Spahić otišao u zatvoru. Ali je tačno i da Mustafa Spahić nije samo nosio već još uvijek nosi pelene Islamske zajednice, dok smo mi u Sandžaku vodili i vodimo bitke, koje su mnogo teže nego njegova i “patnja” Husejna Smajića u zatvoru. Od te “zatvorske žrtve” Spahić i Smajić danas lijepo žive, mašući time kao opravdajnjem da mogu raditi što hoće, to jest mogu gibetiti časne i ugledne ljude u Islamskoj zajednici kako hoće i koliko hoće bez ikakvih posljedica. Zahvaljujući bezdušnom spinovanju Spahićeva “zatvorska žrtva” ima veću vrijednost nego šest sinova, šehida, majke rahmetli Have Tatarević, koja zbog toga nije gibetila časne ljude, niti se ikome rugala, kao što to radi Mustafa Spahić pod izgovorom da brani i štiti reisu-l-ulmu Kavazovića. Ne zna se ni od koga, ali se zna da se to njemu danas dobro isplati, jer nije šala biti “specijalni savjetnik i izaslanik” reisu-l-uleme uvijek i na svakom mjestu. Nije mala stvar biti zaštićen od Reisu-l-uleme bez obzira šta god pričao i radio.

Pošto Mustafa Spahić ima mandat da brani ilham (od Boga izravno nadahnuće) reisu-l-uleme Kavazovića, Mustafa Bećirević je dobio ulogu da brani plagijat i primitivizam Mustafe Spahića. Ovdje se zna od koga Bećirević brani Spahića. Od nas iz Sandžaka, koji smo se usudili da upremo prstom na Spahićev plagijat i gibet časnih i uglednih ličnosti, poput akademika muftija Muamera Zukorlića i Aziza Hasanovića. I zna se zbog čega, zbog mržnje prema Sandžaklijama, mržnje koja se sve više širi unutar Islamske zajednice, posebno zbog Senada Hadžifejzovića s kojim je Islamska zajednica u sukobu pa su, stoga, svi Sandžaklije isti kao Senad, osim Rifata Fetića, koji obnaša funkciju šefa reisove kancalarije sa mašinskom školom. Dakle, postoje podobni i nepodobni Sandžaklije u Sarajevu, od kojih su podobni Sulejman Ugljanin, Rasim Ljajić i Rifet Fetić, a nepodobni, odnosno najnepodobniji među njima, prema procjeni sarajevskog KOS-a na čelu s Fikretom Muslimovićem i njegovog vjernog ađutanta i potrčkala Zijada Ljevakovića, je akademik muftija Muamer Zukorlić zato što je, niko kao on, osnovao Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru. To je akademiku Zukorliću neoprostivi grijeh, jer Novi Pazar je mogao, kao i dosada, imati pojedine srednje škole, i više osnovnih škole sa srpskim imenima poput Svetoga Save, Stevana Nemanje, Vuka Karadžića, Dositeja Obradovića. To Mustafi Bećireviću i Mustafi Spahiću ne smeta, već im smeta što se akademik Zukorlić može pohvaliti uspjesima i pobjedama protiv srpskih nacionalističkih napada, koji ne prestaju. A kao Bećirević i Spahić su kvalificirani da ocjenjuju je li muftijsko-pazarski univerzitet na nivou čaršijsko-mahalske pameti. Jer, čaršijski mahalaši prihvataju samo ono što je po mjeri njihove mahale i kosovske ocjene o tome da li je nešto na dohvatu njihove ruke ili nije. A pošto muftija Zukorlić nije u dometu Muslimovića i njegovih doušnika i ađutanata u Islamskoj zajednici, onda je Bećirević zadužen da se, ničim izazvan, obruši na novopazarski univerzitet gibetima o krivotvorenosti i omalovažavanjem rječnikom istih onih koji iz Beograda ili za račun Beograda pokušavaju ugušiti taj Univerzitet kako bi skrenuo pažnju sa polupismenog drznika Spahića. Akademiku Zukorliću se ne mogu oprostiti mnogi uspjesi koje kosovac Fikret Muslimović bilježi za svoju dopunjeno izdanje knjige “Lopovi i ubice”, jer mu prvo nije polučilo željeni rezultat. Kako čujemo, uskoro će se i ta druga knjiga još žešća od prve pojaviti uz blagoslov isith menotra kao i prije.

U najmanju ruku, mi sabornici iz Sandžaka, nismo očekivali da ćemo na časnom Saboru Islamske zajednice od 28. 12. 2019. god. zbog protesta protiv Spahićevog gibeta i primitivizma biti izloženi napadima i teškim uvredama od strane sabornika trgovca Mustafe Bećirovića i muftije Husejna Smajića, koji je obnašao pet godina funkciju zamjenika reisu-l-uleme. No, kasnije sam shvatio da se baš od propalog trgovca Mustafe Bećirevića mogla očekivati neprimjerena i primitivna retorika, jer on ima dobrog iskustva u započinjanju kavge unutar Islamske zajednice. Prije agresije na Bosnu i genocida nad Bošnjacima, Bećirević je bio jedan od protagonista takozvanog “imamskog pokreta”, protiv kojeg je još žešće bio Mustafa Spahić. Rezultat “imamskog pokreta” bio je raskol u Islamskoj zajednici, raskol kojeg je mudro i hrabro sanirao reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, ali očito da je sada Islamska zajednica u nedostatku takvih mudrih glava na vrhu i zato je bilo moguće da se desi na Sabaru Islamske zajednice to što se desilo na sramotu onih koji nisu dorasli trenutku, zadatku i misiji naše vjere i zajednice.

Nevjerovatan je sada taj spoj između ta dva ljuta rivala – Mustafe Bećirevića i Mustafe Spahića u pohodu ili pokretu razbijanja Islamske zajednice na primjeru Spahićevog gibeta muftije Zukorlića, legitimnog kandidata na zadnjim izborima za časnu dužnost reisu-l-uleme, i muftije Aziza ef. Hasanovića. Ne, ne radi se tu ni o vjeri ni o ljubavi, niti o pomirenju radi zajedničkog dobra. Riječ je o čistim ličnim interesima obojice Mustafa, od kojih jedan brani reisu-l-ulemu Kavazovića a drugi specijalnog savjetnika reisu-l-uleme Mustafu Spahića, koji je ovih dana dobio otkaz hatiba u Čobaniji džamiji, jer su ljudima dojadile Spahićeve huškačke hutbe protiv svih koji nisu u vizuri nejgovog primitivizma.

Isto tako, naknadno sam tek shvatio zašto je Husjen ef. Smajić onako infantilno nastupio na Saboru, kazavši: “Momak, ti si nosio pelene kada je Mustafa Spahić iz mihraba otišao u zatvor”. Nije ga, dakle, niko odveo, već je sam otišao da bi iz njega izišao i na tom svom zatvoru sada patetično zarađivao. Očito, bio je to još jedan u nizu Smajićevih “lāpsus linguae”. No, glavni razlog, kojeg sam kasnije shvatio, što se Husejn ef. Smajić založio za svog “jarana” Mustafu Spahića na Saboru je činjenici da je Smajić, kao i Spahić, klasični plagijator, ali nešto na višem nivou. Naime, unatoč upozorenju relevantnih recenzenata, Smajić je objavio tuđu knjigu prijevoda s engleskog jezika kao svoj autorski rad bez stida i srama. Pa, ko veli, ako komisija Sabora ustanovi da je Mustafa Spahić plagijator, što nije teško ustanoviti, onda slijedi da će i njega neko prozvati za plagijat i oduzeti mu pravo časti časnog muftije i zamjenika reisu-l-uleme, kojeg sarajevski imami iz milja zovu “hadži Uzimaga”.

Međutim, moje najveće razočaranje je što se uvaženi reisu-l-ulema Husjen ef. Kavazović umješao u ovu priču na način koji nije dostojan duhovne i moralne misije reisu-l-uleme u Bošnjaka. To se ne može zvati “ilhamom”, već “ihmalom ” prema nama sabornicima iz Sandžaka. Naime, iako je bilo za očekivati, reisu-l-ulema Kavazović nije morao udaljiti Mustafu Spahića od sebe zbog njegovih gibeta i kleveta na dvojicu časnih muftija Zukorlića i Hasanovića, ali je morao tu Spahićevu bahatost i primitivizam osuditi kako bi pokazao odlučnost Islamske zajednice u odbrani časti časnih ljudi, muftija, kojima reisu-l-ulema izdaje muraselu. Umjesto toga, reisu-l-ulema Kavazović je zauzeo vrlo upitan stav, kojeg nije moguće ni braniti ni odbraniti pred činjenicom da Mustafa Spahić to radi godinama, ako ne decenijama, napada i vrijeđa časne ljude u Islamskoj zajednici iz samo njemu poznatih razloga u koordinaciji s ljudima izvan Islamske zajednice, kao što je “Oslobođenje”. To je nedopustivo i sramno po našoj vjeri i po našem moralu, to je štetno i opasno po naš narod i naš opstanak. Mustafu Spahića mora neko zaustaviti. Mora mu neko kazati da je to što radi nemoralno, štetno i opasno po naš musliamnsko-bošnjački opstanak. Mi smo to pokušali. Ovoga puta nismo uspjeli, ali nećemo odustati.

Mi u Sandžaku smo navikli da se borimo za slobodu i čast. Mi se brinemo za vas u Sarajevu, ako ovako nastavite, šta će s vama biti. Nije ovo ni mjesto ni prilika da dajem komentar na komentar Rešida Hafizovića o vrhu Islamske zajednice, komentar koji ni jednom muslimanu i muslimanki nije razgalijo dušu, već ih dodatno ožalostio i zabrinuo u ovim neizvjesnim vremenima, kad muslimani i muslimanke očekuju od svog duhovnog vođe da ima kaže riječi utjehe.

Sasvim savjesno i odgovorno želim reći našem uvaženom reisu-l-ulemi Kavazoviću: Ako Vi niste imali za nas razumjevanja u vezi ovih napada, mi iz Sandžaka imamo razumjevanja za Vas, našeg duhovnog predstavnika reisu-l-ulemu i zato Vam poručujemo da računate na nas, mi smo spremni da Vas branimo i odbranimo od kandži KOS-a i svih njihovih piuna u i oko Islamske zajendice.

Da istupi Spahića, Bećiorivća i Smajića nisu incident pokazuje ponašanje vrha Islamske zajednice na samoj sjednici Sabora. Nije teško zaključiti da su napadi i potvore tokom zasijedanja Sabora bili uanprijed pripremljeni i do detalja izrežirani. Ovaovo ponašanje čelnika Islamske zajednice, uz ćutanje većine sabornika, krajnje zabrinjava i ukazuje da se u najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu Islamske zajendice izgubio ojećaj za upravo one etičke vrijednosti zbog kojih ova zajednica postoji. Koji je smisao zajednice u kojoj su dosotjanstvo i čast toliko izgubili na značaju da postaju gorivo za zaštitu banalnih ličnih interesa određene grupe koja godinama drži zajednicu za svog taoca!? Ohrabrujuća je odluka eliminisanja Mustafe Spahića iz džamije Čobanije, ali je baca u sjenu imenovanje Enesa Ljevakovića za zamjenika reisu-l-uleme koji će, van svake sumje, biti izvršilac planova i volje generala Fikreta Muslimovića preko starijeg brata Zijada Ljevakovića.
Sve ovo ukazuje da je pred Islamskom zajednicom puno nezivjesnosti te da sve ono na šta je u svom programu kandidat za reusl-l-ulemu akademik Zukorlić ukazivao postalo aktuelno brže nego što smo očekivali. Ako su imena iz naslova moralna mjera odlučivanja u Saboru, Islamskoj zajednici će trebati mnogo volje i svježe snage da se izbori sa vidljivim i nevidljivim opasnostima koje proizilaze iz činjenice da se ponovo na žalost predala u politički zagrljaj vladajuće stranke i njenih nadzemnih i podzemnih mehanizama uticaja.