Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović boravi u dvodnevnoj posjeti Azerbejdžanu na poziv šejhu-l-islama Hadži Allahshükür Hummat Pasha-zade, poglavara Muslimanskog kavkaskog odbora. U pratnji Reisu-l-uleme je i Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta IZ u BiH.

Danas je Reisu-l-ulema učestvovao u radu međunarodne konferencije u azerbejdžanskom glavnom gradu Bakuu. Konferencija je organizovana pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Azerbejdžan Ilhama Alijeva i on je prisustvovao njenom otvaranju. Ovo je ujedno i završna manifestacija „Godine islamske solidarnosti“ u sklopu koje je organizovano više međunarodnih konferencija i drugih aktivnosti brojnih vladinih i nevladinih organizacija širom svijeta.

Jučer je Reisu-l-ulema zajedno sa šejhu-l-islamom Allahshükür Pasha-zadehom i drugim učesnicima konferencije obišao spomen-mezarje žrtvama sukoba devedesetih godina poznatim i kao Crni januar.
Na današnjoj konferenciji Reisu-l-ulema je bio uvodničar, a MINA njegov govor prenosi u cijelosti:
Govor Reisu-l-uleme na konferenciji o Muslimanskoj solidarnosti u Bakuu-Azerbejdžan
21. decembra 2017.
بسم الله الرحمن الرحيم
، الحمد لله رب العالمين، وصلى الله وسلم وبارك على عبده ورسوله نبينا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين.
Poštovani predsjedniče Republike Azerbejdžan Ilhane Alijev,
Poštovani šejhu-l-islame Allahshukur Paša-Zadeh
Draga braćo i sestre, dragi gosti,
Esselamu alejkum
Čast mi je i zadovoljstvo stajati danas ovdje pred vama, pred ovako značajnim skupom i u velikodušnom gostoprimstvu naših domaćina. Zahvaljujem se mom bratu šejhu-l-islamu Allahshukur Paša-Zadeh na njegovom pozivu i nadam se da ćemo ga imati priliku ugostiti u Bosni i Hercegovini.

Dragi prijatelji,
Dolazim vam iz zemlje i naroda koji su devedesetih godina prošlog stoljeća osjetili šta znači odsustvo ljudske solidarnosti nekih koji su mogli spriječiti zlo, ali to nisu željeli. U tim teškim vremenima mi smo se također osvjedočili da je savjest našeg svijeta, njegovog Istoka kao i Zapada, itekako živa među brojnim dobrim ljudima, ali da ona jako teško dolazi do izražaja u centrima moći i odlučivanja. Milioni „običnih“ ljudi bez obzira na vjeru i naciju solidarisali su se sa bosanskim narodom, slali su svoju pomoć i dizali svoj glas.
Ovo iskustvo i ova spoznaja nas ustvari dovodi do najveće dilema za sve nas, do pitanja kako osigurati da se dobro koje je tu među nama, i koje nekada i ne primjećujemo, materijalizira kroz institucionalne odluke i politike. Zato ja čestitam predsjedniku Alijevu, narodu i ulemi Azerbejdžana koji su pitanje muslimanske solidarnosti podigli na najviši nivo državničkog odlučivanja, čineći upravo to.

Rat u Bosni je pokazao da je ummet živ i mi smo osjetili tu muslimansku solidarnost koja je prelazila sve granice etničkih i mezhebskih razlika koje danas opterećuju muslimane. Taj duh je živ i danas. Jedino što nedostaje jeste da elite čuju svoj narod, tu tihu većinu muslimana, da čuju i poruke plemenitog Poslanika, a.s. koji nas je podučavao da smo mi kao jedno tijelo i da nas treba da boli svaka patnja našeg brata kao što nas boli svaki dio našeg tijela.

Poštovana ulemo,
Solidarnost se ne može postići bez empatije i samilosti. A milosti nema mjesta ako se u naša srca uvuče mržnja. Zato je prvi korak za sve ljude, a za Mustafin ummet posebno, da stanu na put ideologijama koje raspiruju mržnju. Dehumanizacija je prvi korak ka nasilju. Samo onda kada nismo sposobni da se suosjećamo, da druge doživimo kao svoju braću, kao ljude, mi možemo počiniti zlo prema njima. Ako drugima želimo ono što želimo sebi nema prostora za ratove i sukobe.

Zato mi u Bosni ljubomorno čuvamo naše islamsko iskustvo tolerantnog i otvorenog islama sraslog sa evropskim podnebljem i njegovom kulturom. To bi bila i moja poruka sa ovog skupa. Probudimo dobro u nama, stanimo na put mržnji koja nas razdire i koja nas udaljava od naše ljudskosti čineći nas nesposobnim za suosjećanje i solidarnost sa drugima. Pretočimo te vrijednosti naše vjere u projekte i politike koje će otvoriti vrata dijalogu, razumijevanju i toleranciji. Na ulemi ummeta je da ne odustaje od tih vrijednosti i da ih revnosno zagovara.
Uzvišeni Allah je poslao Muhameda, a.s., sa uputom i objavio mu je Furkan (ono što razdvaja istinu od laži), i njime je ljudima dao dokaz svoga postojanja dajući ljudima jasnu uputu kojom je uputio zalutale i ujedinio one koji su bili razjedinjeni. Njegova misija je ljudima bila onakva kako ju je opisao Uzvišeni kada je za Pejgambera rekao „Mi smo te kao milost svjetovima poslali“. On je poslan narodu koji je bio posvađan, kojeg su razarali sukobi i ratovi, jedni su drugima vjeru omalovažavali i jedni su druge proklinjali, pljačkali, porobljavali i pod bojkotom držali.

A onda ih je poruka islama ujedinila, umjesto plemenske osvete u njihova srca je unijela duh blagosti hilma i oni su Božijom milošću postali braća. Taj duh treba oživjeti ponovo. On je ukorijenjen u našoj tradiciji, on živi u našem narodu, provejava našom civilizacijom. Samo što se sad nad njim nadvio crni oblak džahilijeta (neznanja), istog onog neznanja protiv kojeg se plemeniti Poslanik bori. Tom novom džahilijetu treba stati na put i to dosljednim zagovaranjem islamske blagosti- hilma. To će postaviti temelj za zdravu islamsku solidarnost.

Ali solidarnosti nema bez odricanja, bez oprosta i spremnosti da se prvi učini dobro.

Zato bih, na kraju da zamolim Uzvišenog da nama okupljenim na ovome mjestu da snage da budemo prvi koji će pružiti ruku oprosta i pomoći drugima, da zbliži naša srca i da još jednom nagradi naše domaćine koji su nas na ovom hajru okupili.

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.